"Ako ukinete opći uspjeh, nego gledate samo predmete koji su bitni za nastavak obrazovanja ovisno o srednjoj školi, ako im date veću vrijednost, a nemate teret općeg uspjeha, ako prepoznate u čemu je mlada osoba dobra i to vrednujete... Onda imamo nekakvu priliku. " rekao je Jokić
Više od 240 tisuća petica na kraju školske godine nisu jamstvo da
odlikaši upisuju željene srednje škole. Što se
dogodilo u obrazovanju: jesu li učenici pametniji ili gradivo
lakše, je li ukidanje ocjena opcija i bi li nam Finska trebala
što se školstva tiče biti uzor? Na sve to u
RTL-u Danas odgovorit će psiholog i stručnjak za
obrazovne znanosti i ravnatelj Instituta za društvena
istraživanja Boris Jokić.
Problem smo detektirali – postoji li rješenje za
pravednije vrednovanje znanja u školama?
Postoji rješenje od 2016, u sklopu cjelovite kurikularne reforme,
neke su stvari napravljene koje bi mogle riješiti neke stvari
– problem inflacije i nerealnih ocjena. Krajnje je vrijeme
da se one primijene. Što bi trebalo prvo napraviti – opći uspjeh
treba ukinuti kao prosjek zaključne ocjene jer on ne znači
ništa, ne govori ništa ni o učeniku ni o tome u čemu je
učenik dobar, logički i matematički je neopravdan.
Neke srednje škole uvele su prijemne, najavljuju se
nacionalni ispiti za osnovno školstvo – je li to dobar put za
objektivnu procjenu znanja?
Ako ukinete opći uspjeh, nego gledate samo predmete koji
su bitni za nastavak obrazovanja ovisno o srednjoj
školi, ako im date veću vrijednost, a nemate teret općeg uspjeha,
ako prepoznate u čemu je mlada osoba dobra i to
vrednujete… Onda imamo nekakvu priliku.
Treća stvar je kod prijelaza iz osnovne u srednju školu
je uvesti hibridni model vrednovanja u osnovnom školama.
Naime osim školskog ocjenjivanja, koje primjenjuje učiteljica,
ako bi one imale priliku povući ispite iz Nacionalnog centra,
čuti kakav je Branimir u matematici u 5. razredu u odnosu na
druge, je li bolji ili nije, što mu nedostaje, u čemu je dobar –
ako bi to uz njezine ocjene poslužilo za konačnu ocjenu
Branimira, onda bi to bila sigurno puno objektivnija i
pouzdanija ocjena te bi maknula bi pritisak roditelja… Da
budem jasan – nije to utopija. Bacanje novca u nepotrebne
stvari u školstvu je utopija, ovo se može napraviti za
tri godine.
Uvode se nacionalni ispiti…
Nacionalni ispiti ne služe ocjeni učenika. Oni služe
ministarstvu, meni, sustavu da ocijene gdje je sustav – ne
procjenjuju učenika u npr matematici. Rješenje je
kombinacija školskih ocjena i vanjskog vrednovanja.
Svatko sada prebacuje krivicu na druge, ali činjenica je
da se danas učitelj ne mjeri kvalitetom nastave i
znanjem učenika, već količinom papira i birokracije koju
ispune.
Učitelji se i vrednuju, ali ne može uspjeh nekog učenika
biti mjerilo nastavnika. Ako radite u nekoj srednjoj strukovnoj u
kju se upisuju učenici sa slabijim početnim znanjem ili u XV.
Gimnaziji ili III: u Splitu, ne dobivate jednako dobre učenike –
bitno dokud je nastavnik doveo učenika.
Kombinacijom vanjskog vrednovanja i školskog olakšali biste
pritisak nastavnicima, objektivizirali bi ocjene, maknuli
bi pritisak roditelja, sustav bi imao povratnu informaciju
gdje je netko, ali najvažnije i učenik bi imao informaciju u čemu
je dobar a gdje nije – to su stvarna rješenja koja bi
pomakli ovu zemlju i društveno naprijed. Reforma bi za društvo
učinila nešto korisno, a to je da se uvedu meritokratski
kriteriji u naš sustav. Vlast sama ruši meriokratske
kriterije.
Imali smo već dva ministra otkad je reforma predložena pa
se malo i sporo napreduje.
To govori o sposobnosti politike, ne o sposobnosti škola i ljudi
koji rade u znanosti. Bolja je Hrvatska od njene politike,
može smisliti naprednija rješenja od drugih sustava, može
napraviti dobro za učenike i učitelje, kako bismo imali bolje
društvo koje bi znalo da nema prosječnih učenika.
Postoji netko tko ima neki potencijal i treba ga vrednovati.
Koliko su krivi roditelji za inflaciju dobrih ocjena? Ima
svakakvih roditelja…
Isto smo odgovorni kao i svi dijelovi sustava, ali kada imate
situaciju u kojoj vidite da sustav nije pošten, normalno da ćete
se aktivirati. Neki roditelji su na razini kriminalnog, prelaze
sve moguće granice, ulaze u škole, prijete fizički, rade ne znam
kakve stvari.
Ali kada objektivirate ocjene, date alate školama i učinite ih
transparentnima roditeljima, te stvari će se povući. Ali isto to,
taj pritisak roditelja kazuje nešto što se ne prepoznaje, a to je
da je ljudima obrazovanje njihove djece važno.
Obrazovanje ili ocjene?
Ako vi ne učinite nešto da to školovanje ne bude samo za ocjenu
nego za tu mladu osobu da bude ponosna kad kaže, prošao sam s 3.
To 3 je dobar, to nije loše.
Ja se iskreno nadam da u Hrvatskoj postoji pamet, imamo
potencijal da napravimo puno toga i da će doći do
političara da shvate da trebaju biti političari s vizijom
za zemlju, i da je netko tko ima 3 u Sinju ili Kninu dobar i
da je to zapravo jako dobro.