Kladar i Brkić smatraju kako potrošačima nedostaje financijske pismenosti, ali i da banke ne poštuju zakone - ne govore jasnim jezikom
Kako je moguće da su ljudi u prešutnom minusu a to ne znaju, jesu
li banke postupile lihvarski, je li HNB trebao reagirati ranije,
i je li ovo novi slučaj Franak – sve su to pitanja za goste
pravnu savjetnicu Udruge Potrošač Dijanu Kladar
i profesora političke ekonomije Luku Brkića.
Gospođo Kladar je li normalno da je 95% ljudi koji
su u minusu u prešutnom minusu?
Kladar: Ne, sama ta činjenica govori da nešto ne štima.
Očito je da većina ljudi to nije znala, znači li to da ih
banke nisu obavijestile na adekvatan način?
Prema informacijama ljudi kažu da nisu znali i jako veliki broj
je išao sad gledati prvi put što je ovakva vrsta minusa i zapravo
to govori da ne znaju. To se objavljuje u općim uvjetima, oni
trebaju biti transparentni, nisu dovoljni samo opći uvjeti. Treba
postojati bar računalni “klik” elektronični, potpis, nešto…
Gospodine Brkić, kolika je ovdje odgovornost države i
HNB-a. Danas kažu da se ništa neće dogoditi naglo – jesu li
trebali reagirati ranije?
Brkić: Morali su znati, kada je zakon donesen onda je u izjavama
ministra bilo ako se ne varam da je intencija zakona da bila
upravo suprotna onom što se događalo. Zašto to nije bilo prije?
Zašto se to nije dogodilo ranije? Ostaje puko nagađanje, malo
širu elaboraciju zatražuje, kako se donose zakoni, što je
legitimno u društvu, donose se rješenja koja se pokazu kao
izvrsna. Kada postavite suprotno, da li je toliko dobro da su svi
pohrlili da ga svi žele ili je neka druga muka pa su ljudi
u nemogućnosti da nađu bolja rješenja.
Je li država nešto mogla bolje učiniti?
Brkić: Mogla je država nešto bolje učiniti. Ona je ta koja donosi
zakone, sve što ima u zakonima i što nema to je regulator.
Zadužen je i HNB za tu vrstu poslova, ali inzistiram da je
odgovornost i na potrošačima -živimo u 21. stoljeću sa svakojakim
elektroničkim čudima. Ja sam čak u dječačkoj dobi znao što
je gotov novac. Danas tog nema, nužna je viša razina
financijske pismenosti i kada uzmete istraživanja u 2015. i
u 2019. situacija je bolja, ali…
Što kažete na komentar nekih da je ovo novi slučaj
Franak. Da ljudi nisu dobili potpunu informaciju, da su banke
postupile lihvarski.
Kladar: Ne bih išla tako daleko, ovo se mora rijesiti da HNB mora
riješiti mirnim putem, došlo je do problema, radi se o ugovornoj
odredbi i praksi i ne treba raditi pompu u smislu tužbi. HNB
koristi svoje ovlasti i ako ih nema onda je potrebno donijeti
zakon da automatski kad dođe problem da ne da je preprouke, on je
taj koji stupa na scenu. Složila bih se da – potrošači nemaju
dovoljnu razinu pismenosti, ali ni banke ne govore i ne poštuju
zakon. Ne govore jasnim jezikom.
A ovo nikome nije jasno. Predsjednik je rekao da je banka
kao vatra, dobar sluga i loš gospodar. I da vlasti narodne banke
moraju voditi računa da se one ne otmu kontroli. Jesu li se u
ovom slučaju oteli kontroli?
Brkić: Ne. Regulacija je takva kakva je, nužno je govoriti o
kvaliteti te regulacije. Možemo govoriti o razini pismenosti i
transparentnosti, ali one rade u skladu sa zakonom. Nisam
pravnik, ali ako čitate zakon o potrošačkom kreditiranje, onda se
meni kao laiku čini da je to izvedeno legalno. Druga je stvar
diskusija o moralnosti. Neki moji bivši studenti zamjerili, vidio
sam po pisanju portala, jer sam rekao da banke nisu socijalne
institucije. To ne znali da im se treba dozvoliti da izađu iz
okvira, ali one definitvno nisu tu da brinu o socijalnoj
komponenti. Nije ni središnja, a kamoli komercijalna banka.
Kladar: Potrošačko pravo baš ide suprotno. Regulativna često ide
ka tome da se pretpostavlja da je prosječni potrošač netko tko
ima i nižu razinu pismenosti. Priču oko banaka i ugovora moram
razumijeti i ja i vi, ali i netko sa samo srednjom stručnom
spremom. Mora biti jednostavan jezik i moramo se spustiti na nižu
razinu. Po istraživanju Pravnog fakulteta, banke, javne usluge i
teleoperatori koriste kompliciran jezik i da se to mora
mijenjati.
Očito ga zbog toga koriste namjerno. Što sad ljudi mogu
očekivati?
Kladar: Sad kad je izašlo u medijima i kad su svi reagirali,
vjerujem da će se nać neko rješenje. Ljudi u Hrvatskoj imaju
potrebu za minusom, nije ga rješenje potpuno ukinuti, ali na
transparentiniji način ga komunicirati i vidjet je li usklađeno
sa propisima.
Je li sporno što je gospođa Švaljek rekla da to nije
potpuno u duhu zakona?
Brkić: Nisam čuo tu izjavu. Ne bi se usudio tvrditi je li ili
nije u duhu sa zakonom. Ako pokušavamo graditi liberalnu
demokraciju, onda se za sudove te težine, zna tko je za to
nadležan.
Vjerujete li da će zakonske izmjene
pomoći?
Brkić: Definitvno, s obzirom na sve što se događa. Siguran sam da
će iznjedriti kvalitetnija rješenje, da li dovoljno kvalitetna, o
tom po tom. Dimenzija koju smo zaboravili – dio priča za
drugačijom regulacijom dolazi iz EU, mi želimo postati članica
Eurozone. Tamo su pravila igre drugačija i moramo se s tim
uskladiti.