Sve slavonske županije su na začelju, a na vrhu su Zagreb i Primorsko-goranska županija
Iako slove za radišne ljude, Međimurci su sve donedavno bili
najslabije plaćeni u državi. Još od 2016. su s prosječnom plaćom
od 4653 kune bili na dnu ljestvice županija. No, prema podacima
Državnog zavoda za statistiku od 2019. se taj trend mijenja, jer
je plaća u Međimurju porasla za 20 posto, na 5589 kuna, a u
Virovitičko-podravskoj županiji je ona 300 kuna manja, odnosno
iznosi 5261 kunu, piše
Jutarnji. Nešto je bolja Bjelovarsko-bilogorska županija s
prosječnom plaćom od 5364 kune.
Pravno-regulativni razlozi
Iako su u tim županijama i dalje plaće debelo ispod hrvatskog
prosjeka, vidljivo je da su rasle različitom dinamikom. Ekonomist
Danijel Nestić smatra da su uzroci toga
pravno-regulativne prirode. Naime, u od 2016. do 2019. minimalna
bruto plaća je porasla s 3120 na 3750 kuna, odnosno za 20 posto,
a kako su sjeverne županije imale najveći broj zasposlenih u
nisko plaćenim industrijama, njima je povećanje minimalca najviše
išlo u prilog. Prema Nestićevim izračunima, oko 40 posto
zaposlenih u Međimurskoj i Varaždinskoj županiji radilo je u tim
sektorima, dok je postotak u Virovitičko-podravskoj i
Bjelovarsko-bilogorskoj županiji oko 25 posto. Osim toga, na
sjeveru zemlje se bilježi i niža stopa nezaposlenosti, što znači
da poslodavci moraju podići plaće da bi mogli angažirati nove
radnike.
Razlike među regijama
Za razliku od sjevera zemlje, gdje najviše ljudi radi na nsiko
plaćenim poslovima, u Zagrebu je najviše zaposlenih u u javnoj
upravi, obrazovanju i zdravstvu, njih oko 96.000, oko 73.000
ljudi je zaposleno u trgovini, 41.623 u prerađivačkoj industriji,
u IT-ju 28.242 i građevinarstvu 24.488. Njihova je prosječna
plaća 7468 kuna, odnosno 42 posto više od minimalca u
Virovitičko-podravskoj županiji. Na obali su plaće, također veće
nego na sjeveru, ali zato što ondje prevladavaju poslovi vezani
uz turizam i trgovinu.
U svojoj posljednjoj analizi plaća u županijama Hrvatska
gospodarska komora u svojoj posljednjoj analizi plaća navodi da
je prisutna znatna razlika u njihovoj visini po regijama, što
povlači i razlike u životnom standardu stanovništva, a u
određenoj mjeri i pritisak na dinamiku unutarnjih i vanjskih
migracija. Smatraju da je izraženije ujednačavanje plaća po
regijama “teško očekivati bez promjena u strukturi
gospodarstava regija prema djelatnostima veće dodane vrijednosti
te inovativnijoj i tehnološki naprednijoj proizvodnji”. Ističu da
je za to potrebna snažnija investicijska aktivnost i više
vremena.
Prosječne neto plaće po županijama u 2019. (Izvor: DZS)
Grad Zagreb – 7468
Republika Hrvatska – 6382
Primorsko-goranska – 6350
Zagrebačka – 6316
Istarska – 6307
Dubrovačko-neretvanska – 6260
Zadarska – 5980
Splitsko-dalmatinska – 5938
Karlovačka – 5930
Ličko-senjska – 5861
Koprivničko-križevačka – 5855
Šibensko-kninska – 5821
Osječko-baranjska – 5722
Sisačko-moslavačka – 5667
Međimurska – 5589
Krapinsko-zagorska – 5587
Požeško-slavonska – 5540
Vukovarsko-srijemska – 5490
Varaždinska – 5482
Bjelovarsko-bilogorska – 5364
Virovitičko-podravska – 5261