"Prenošenje virusa događa se skoro isključivo u zatvorenim prostorijama", pišu vodeći znanstvenici iz njemačkog Društva za istraživanje aerosola
Prenošenje zaraze koronavirusom se uglavnom događa u zatvorenim
prostorijama, na to znanstvenici upozoravaju već odavno. Sad su u
otvorenom pismu kancelarki Merkel obrazložili zašto su protiv
nekih mjera ograničenja.
“Prenošenje virusa događa se skoro isključivo u zatvorenim
prostorijama”, pišu vodeći znanstvenici iz njemačkog Društva za
istraživanje aerosola u otvorenom pismu kancelarki Angeli
Merkel i ministru zdravstva Jensu
Spahnu. Oni tvrde da mjere protiv pandemije kojima se
ograničavaju susreti ljudi na otvorenom, šetnje ili najavljuje
policijski sat šalju pogrešnu poruku da opasnost vreba vani – i
tako povećavaju vjerojatnost da se ljudi susreću u privatnim
kućama i stanovima, gdje je opasnost najveća, piše Deutsche Welle.
“Neprestane rasprave o šetnji promenadom, sjedenju u vrtu
pivnice, trčanju ili vožnji bicikla odavno su se pokazale kao
kontraproduktivne”, pišu znanstvenici. Kažu, stalno upozoravanje
ljudi da izbjegavaju sve kontakte – pa i one na otvorenom –
pojačava umor naroda od mjera. “Kao što znamo, ljudi otupe kad se
neprestano oglašava stanje uzbune”.
Aerosoli glavni krivac za prenošenje koronavirusa
Aerosoli, sićušne čestice koje lebde zrakom, glavni su krivac za
prenošenje koronavirusa. Prema nalazima znanstvenika, to se
događa uglavnom u zatvorenim prostorijama. “Zato što je
cirkulacija zraka na otvorenom mnogo veća. Imate strujanje vjetra
pa se tako vrlo brzo koncentracija aerosola razrjeđuje”, kazao je
Nico Mutters, šef Instituta za javno zdravlje
pri Sveučilišnoj klinici u Bonnu.
Slično kaže i virusolog Aleksander Kekule, ali
dodaje – to sve važi ako se i na otvorenom drži razmak od
najmanje metar i pol. “Ako ne držite taj razmak, gledate se licem
u lice i glasno pričate, pjevate, vičete, pljujete – onda se,
umjesto aerosolima, možete zaraziti kapljično”.
Studije potvrđuju da je opasnost od zaraze vani ekstremno niska.
Jedno istraživanje iz Kine je proučilo 7.324 slučaja zaraze –
samo u jednom slučaju na otvorenom. Kekule kaže da to isto važi
za mutacije virusa – one su nešto zaraznije, ali mjere ostaju
iste. “Mutanti ne lete dalje”, kaže virusolog.
Utjecaj vjetra
“Što vjetrovitije, to će prije biti razbijeni oblaci aerosola
koje čovjek proizvodi”, kaže Gerhard Scheuch,
fizičar i istraživač aerosola. Na pitanje je li recimo na livadi
gdje borave različite grupice ljudi moguće da vjetar odnese
aerosole od jedne do druge grupe, Scheuch kaže da je to praktično
nemoguće. “Samo zbog tjelesne temperature se stvara neka vrsta
zračne struje koja uglavnom, kao kod kamina, ide prema gore”,
priča ovaj fizičar za DW.
Jer, tjelesna temperatura od oko 37 stupnjeva je uglavnom viša od
vanjske temperature. “Time se topliji zrak penje gore, pa i taj
oblak aerosola”. Jedna studija u Iranu je također potvrdila
da vjetar ne igra nikakvu ulogu u prenošenju virusa.
Što kad je vani toplo, a što kad je hladno?
To nije do kraja znanstveno razjašnjeno. Američki istraživači su
pratili razvoj infekcije u toplim, hladnim, suhim i vlažnim
predjelima Kine – i nisu našli nikakve razlike. Jedna austrijska
studija je ustanovila da ultraljubičasto zračenje Sunca ubija
virus recimo na površinama, ali da to malo utječe na prijenos
zaraze s čovjeka na čovjeka.
Mutters kaže da se na Sunce ne treba oslanjati – više je
ultraljubičastog zračenja ljeti, ali je recimo u snježnim
predjelima ono još veće zbog refleksije snijega. Osim toga, on
ukazuje na to da pandemija jednako pogađa i toplije i hladnije
predjele. Kekule pak vjeruje da to ništa ne govori o samo
biti stvari, jer pretpostavlja da se i u toplim predjelima ljudi
masovno zaražavaju unutra. “Baš tamo više borave unutra gdje su
klima-uređaji i ventilatori”, kaže on.
Sport kao opasnost?
Stručnjaci kažu da i sportaši, recimo pri džogingu, trebaju drže
razmak od metar i pol usprkos tome što, u stanju fizičkog
opterećenja, dublje dišu i izbacuju više čestica u zrak. “Ako
neko samo protrči pored vas, čak i na malom razmaku, rizik je
vrlo nizak”, rekla je za DW Birgit Wehner,
istraživačica aerosola s Instituta Leibnitz.
Slično misli i njen kolega Gerhard Scheuch – i
zadihani sportaši bi morali stajati dugo jedni pored drugih da bi
se zaraza prenijela. Zato on ne vidi problem ni u momčadskim
sportovima poput nogometa. “Ali problem nastaje kad se koriste
svlačionice ili WC. To su opasne prostorije. One se moraju dobro
provjetravati.”
Kao kontroverzna važi jedna nizozemska studija koja je prošle
godine pokazala da je potreban veći razmak među sportašima. Kažu,
od biciklista valja držati dvadeset metara razmaka. Kritičari
naglašavaju da je ta studija obavljena u aerotunelu, a ne pod
realnim uvjetima.
Još niti jedna studija nije povezala pasivno pušenje s povećanim
rizikom od zaraze koronavirusa. “Pušenjem se ne izbacuje više
virusa u okoliš”, kaže Scheuch. Ni Nico Mutters
sa Sveučilišne klinike u Bonnu ne vidi da su pušači na bilo koji
način zarazniji. Doduše, prema Institutu “Robert Koch”,
pušači imaju nešto veći rizik od teškog oboljenja ako se zaraze.
Ali po druge nisu opasniji.
Ima li maska na otvorenom smisla?
Ima, ako se ne može držati razmak. Pogotovo u većim gužvama,
recimo na koncertima. “Ili kad ste na autobusnoj stanici, ili u
nekom redu, onda maska ima smisla”, zaključuje Wehner.