Na svom profilu sestra je opisala iskustvo rada s oboljelim pacijentima, ali se osvrnula i na one koji još uvijek negiraju koronu
Jedna medicinska sestra iz Splita na svom Facebook profilu
objavila je poduži post u kojem je opisala svoje iskustvo
rada u jedinici intenzivnog liječenja pacijenata pozitivnih
na Covid-19. Njezin post prenosimo u cijelosti:
“Znate što? Umorna sam. Zaista sam umorna. Od početka covida
radim u jedinici Covid-intenzivnog liječenja. Od nekog 3.
mjeseca. Radila sam i dežurstva od 24 h i smjene od 12 h, ovisno
o potrebi. Imali smo 26 pacijenata koji zahtijevaju nadzor i
skrb, imali smo i 6. Uglavnom smo imali isti broj osoblja,
neovisno o broju pacijenata.
U početku sam se bojala doći kući, prije prve smjene sam dušu
isplakala. Večer prije. Nisam znala ništa, nisam znala gdje da
idem kad mi završi smjena. Mogu li doći roditeljima, djetetu i
bit s njima? Hoću li ih zaraziti, izložiti opasnosti?! Trebalo je
izdržati taj strah.
Kako je vrijeme odmicalo, kako smo bili educiraniji strah se
smanjivao. Zaštitila sam se maksimalno imajući na umu da i oni
nastavljaju živjeti normalno. Od početka Covida, posjete u
bolnici su bile zabranjene ili svedene na minimum. Svakodnevno
sam svjedočila sudbinama ljudi koji su boravili u bolnici bez
ikoga svog, ljudima koji su umirali bez ikoga svog. Čak i da nisu
umrli od korone, zaista nije od krucijalne važnosti čovjeku koji
umire sam i djelatnicima koji tome svjedoče. Teško je. Nije teže
ili lakše ovisno o uzroku, jednostavno je teško.
Psihički i fizički. Sad sam opet u Covidu. Ovaj put mi je
najteže. Veći je broj mlađe populacije, više je pacijenata, više
je tužnih sudbina. A i umornija sam od svega. Najviše sam umorna
od vas koji mislite da nam plaćaju da pričamo o koroni. Da nas
plaćaju da lažemo. Da nam plaćaju cijepljenja. Da plaćaju
obitelji ukope. Da plaćaju doktorima lažne informacije.
Umorna sam od toga da pričate kako respirator ubija ljude, a
znate o respiratorima kao i ja o tome kako je kročiti na Mjesec.
Umorna sam od toga da pričate kako ubijamo ljude spajajući ih na
respirator, a kad netko vas doživi prometnu zovete nadajući se da
ćete čuti da je taj isti na respiratoru svjesni da je ipak još
živ. Umorna sam od toga da optužuju ljudi koji ne znaju razliku
aspiratora i respiratora.
Koji kažu da namjerno krivo liječimo. Da ima pravde koju pravo i
sud podržava i vi bi snosili posljedice. Za klevete. Za uvrede.
Za bol. Umorna sam, a vi koji ste moji frendovi i pronašli ste se
u nečemu slobodno se odfrendujte i ćao. Ne mogu.
P.s. nisam se cijepila. P.s.s.ne možete reci da zagovaram cjepivo
pa možemo preskočiti i taj dio. Laku noć. I da, vezano za
plaćanje, nećete vjerovati, čak mi je plaća bila i manja.”