Ono što za sada nedostaje jesu informacije o rijetkim, moguće i vrlo teškim nuspojavama, s obzirom na to da su one vidljive tek nakon cijepljenja velikog broja ljudi i nakon dužeg razdoblja promatranja
U Velikoj Britaniji je počelo cijepljenje protiv Covida-19, a
uskoro će i u drugim zemljama. Mnogi međutim imaju neugodan
osjećaj zbog vrlo brzog razvoja cjepiva. Jesu li ta cjepiva
sigurna? Nije li možda bolje računati s mogućnošću zaraze nego
izložiti se rizicima novog cjepiva, pita se
Deutsche Welle.
Ta pitanja su opravdana. Posebno kada se kod novih cjepiva radi o
cjepivima na bazi takozvane glasničke ili messenger RNK (gRNK ili
mRNK), bilo da je riječ o cjepivu američke tvrtke Moderna ili
tvrtke Biontech iz Mainza koja surađuje s američkim farmaceutskim
gigantom Pfizerom. U svijetu do odobrenja u Velikoj Britaniji
nikada nije odobreno ni jedno jedino takvo cjepivo.
Glavna razlika u odnosu na druga, etablirana cjepiva je to što
ona ne sadrže oslabljene ili ubijene viruse, već samo upute za
izgradnju jednog dijela patogena COVID 19. Ta uputa u obliku
takozvanih mRNK-molekula dolazi u tijelo gdje onda ljudske
stanice same proizvode protein virusa – takozvani šiljak ili
spike-protein. U slučaju virusa Sars-Cov-2 to je spike-protein s
gornje površine virusa. On stimulira ljudski imunosni sustav da
proizvodi antitijela.
Prvi podaci kliničkih ispitivanja pokazuju da su cjepiva vrlo
djelotvorna i da ih organizam načelno dobro podnosi. Slične
reakcije postoje i kod drugih tipova cjepiva i one su znak da ono
radi ono što treba: potiče rad imunosnog sustava.
Između najveće koristi i najmanje štete
Ono što za sada nedostaje jesu informacije o rijetkim, moguće i
vrlo teškim nuspojavama, s obzirom na to da su one vidljive tek
nakon cijepljenja velikog broja ljudi i nakon dužeg razdoblja
promatranja.
“Stoga postoji ostatak rizika”, kaže Christian
Bogdan, direktor Instituta za kliničku mikrobiologiju,
imunologiju i higijenu sa Sveučilišne klinike u Erlangenu.
“Koliko je on velik morat će se ispitati idućih mjeseci i
godina.” Kako bi se utvrdile rijetke nuspojave uobičajeno je
da se kliničke studije nastave i nakon što je cjepivo odobreno.
Odluka o tome treba li se cijepiti ili ne, zapravo se bazira na
odmjeravanju koristi i štete, smatra stručnjak koji je i član
Odbora za cijepljenje (STIKO) na Institutu Roberta Kocha (RKI).
Pritom navodi sljedeći primjer: ako vjerojatnost da će jedna
starija osoba umrijeti od posljedica korona infekcije iznosi 1:5,
“a istovremeno je rizik od teških nuspojava nakon cijepljenja
1:50.000 ili manji, onda bi taj rizik trebalo prihvatiti”.
Djecu ne bi trebalo cijepiti
S druge strane, djecu Bogdan ne bi cijepio zato što kod njih
gotovo da ne postoji rizik da umru od COVID-a 19 i zato što je
pred njima još dug život. “To su potpuno legitimna etička
razmišljanja”, naglašava Bogdan. Ona se također ogledaju u
preporukama za cijepljenje odbora STIKO, prema kojima bi najprije
trebalo cijepiti rizične skupine. “Time postižemo ono što želimo:
najveću moguću korist za društvo u cjelini.”
Ali zar nisu upravo rizične skupine posebno izložene opasnosti od
cjepiva, dakle stariji ljudi ili oni koji pate od neke bolesti? U
ovoj fazi razvoja cjepiva ne mogu se isključiti svi rizici, kaže
Ulrike Protzer, direktorica Instituta za
virologiju na Tehničkom sveučilištu u Münchenu (TUM). Međutim,
neke posebne skupine pacijenata već su uzete u obzir tijekom
kliničkih ispitivanja.
Kompanija Moderna je recimo svoje cjepivo testirala i na ljudima
starijim od 65 godina, koji imaju dijabetes, prekomjernu tjelesnu
težinu ili srčano oboljenje. Prema navodima te kompanije, nisu
primijećeni nikakvi sigurnosni rizici. “Rizik od rijetke i teške
nuspojave nije jednak nuli, ali jest malen u odnosu na druge
rizike kojima smo svakodnevno izloženi, kao što je recimo vožnja
automobilom”, kaže Protzer.
Nema opasnosti od promjene ljudskih gena
Stručnjaci smatraju da je neosnovana zabrinutost da osobito
mRNK-cjepiva sa sobom nose posebno velike sigurnosne rizike i da
mijenjaju ljudski genom. “Kod ljudi se taj genom u obliku DNK
nalazi u jezgri stanice”, navode iz Instituta Paula Ehrlicha,
koji je zadužen za sigurnost cjepiva u Njemačkoj.
“Integracija RNK i DNK nije moguća između ostalog i zbog
različite kemijske strukture. Ono što je karakteristično za RNK
je da je ona kemijski vrlo labilna. Kada mRNK stigne u stanicu
vrlo brzo se razgrađuje”, objašnjava Protzer. Samo zbog tog
razloga održiva interakcija s ljudskom stanicom nije moguća.
Kako bi se održivost povećala mRNK-cjepiva imaju neku vrstu
zaštitnog omotača. “Što ti dodaci izazivaju, trebalo bi
promatrati”, kaže Protzer. “Pretpostavlja se da se oni dobro
podnose, ali još uvijek nedostaju višegodišnja iskustva.”
Cjepivo novo, ali ne i tehnologija
Kada je riječ o sigurnosti mRNK-cjepiva još jedna stvar je važna:
iako za ljude do sada ni jedno od tih cjepiva nije odobreno, ta
tehnologija nije otkrivena dolaskom korona-pandemije. Određena
iskustva stečena su već ranije.
Ideja za tu vrstu cjepiva potječe iz imunoloških i infektoloških
istraživanja i istraživanja raka. Pritom je cilj potaknuti tijelo
da napada stanice tumora. I na tom području su klinička
ispitivanja već u tijeku. “Pandemija je tu tehnologiju samo
snažno ubrzala”, kaže Bogdan.
Nova mRNK-cjepiva su posebna po još nečemu. Za razliku od
oslabljenih i mrtvih virusa koji s mnogo različitih površinskih
struktura stimuliraju imunosni sustav, mRNK pokreće vrlo
specifičan imunološki odgovor. To može biti prednost, jer se time
možda mogu spriječiti neželjene reakcije. S druge strane postoji
opasnost da taj vrlo specifičan imunološki odgovor ne štiti
dovoljno.
Isto tako je nejasno što se događa ako koronavirus mutira, dakle,
ako se promijeni spike-protein patogena – djeluje li cjepivo i
tada? Kako bi se sa sigurnošću odgovorilo na ta pitanja, potrebno
je duže razdoblje promatranja. “Ali za istraživanje cjepiva to
nije novi izazov.”
Izvor: Vijesti.hr