Na tečaj japanskog hladnog ponašanja otišli smo kod najpoznatijeg Japanca u Hrvatskoj MMA borca Satoshia
Kafići se nekad moraju otvoriti, i frizerke će se skoro posvetiti
svim tim groznim frizurama, i janjci će se ponovno vrtjeti u
restoranima. Ali – mjere socijalnog distanciranja možda ćemo
morati primjenjivati sve do 2022.
Tako barem misle istraživači s Harvardske škole javnog zdravlja,
čija je prognoza sve iznenadila. To
znači da se nećemo tako skoro ponovno grliti, ljubiti, stiskati,
rukovati, odnosno – drugim riječima moramo se ponašati kao
Japanci.
Grad bez ljudi i neobičan život – na socijalnoj distanci.
Na metar udaljenosti na otvorenom. Tako sigurno nećemo vječno
živjeti to je sigurno, ali moramo se pripremiti na malo drukčiji
život. Život bez puno grljenja, ljubljenja i rukovanja sa svim i
svakim. Znanstvenici s Harvarda kažu da bi socijalno
distanciranje moglo potrajati sve do 2022.
Za naš šok i nevjerica, ali ne i za Japance jer oni na socijalnoj
distanci, odnosno fizičkoj oduvijek žive, to je dio njih.
Grljenje i ljubljenje nije njihov đir. Na tečaj japanskog hladnog
ponašanja otišli smo kod najpoznatijeg Japanca u Hrvatskoj MMA
borca Satoshia.
“Kad ja u Japanu sretnem nove ljude ja samo kažem: Bok, moje je
ime Satoshi. Drago mi je da smo se upoznali. I to je to, nema
rukovanja ni grljenja”, kaže nam borac iz Japana
Satoshi Ishii.
I da, naš učitelj Satoshi nam kaže da prilikom upoznavanja kod
njega u Japanu nema naklona.
“To radimo kada samo u hramu.”
Ograničeni kontakti naša su svakodnevica
“Oni su veoma samostalni, Japanci ne ispijaju kave kao Hrvati. /I
prije korone oni su nosili maske i prali ruke to je razlika”,
ističe.
Ono što je kod nas normalno, kod njih nije. Za njihov pojam mi
smo prebliski u kontaktu s prijateljima i poznanicima.
“Mi se ne grlimo i ne ljubimo puno s prijateljima jer su poljupci
i zagrljaji osobni trenuci kao i osjećaji koji nisu prihvatljivi
u svakodnevnom ponašanju u javnom prostoru već doma”, govori
Shin Ayukawu, s Katedre za japanologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Profesorica za azijske studije kaže da Japanci fizičku distancu
ne mogu uvijek izbjeći.
“Mnogo su bliži nego mi kad se npr. voze vlakovima ili kad su na
plaži onda su poredani pa to zovu sushi zumi, kako poredani su
kao sušiji, ekvivalent tome kod nas je poredani su kao srdele”,
kaže Irena Srdanović s Odsjeka za azijske studije.
“A ne, ne. Ja sam iz Japana gdje je postojala socijalna distanca
i prije korone.”
On je džudo reprezentativac koji živi u Puli. Ni kod njeg kao i
kod Satoshija nema rukovanja, ali blagog naklona ipak ima.
“Mi se uvijek poklonimo i uvijek imamo maske. to je naša
kultura…i da pokažeš da nekog ne napadaš”, kaže Shun
Kondo, judo trener iz Japana.
Stručnjaci s Harvarda predviđaju da će koronavirus postati
sezonska bolest, poput sličnih virusa koji izazvaju običnu
prehladu i da će biti češća zimi. Ako tako bude, trebamo biti
spremni i psihički.
“Globalne promjene dolaze svako toliko. Zamislite zivot prije 30
godina…svaka promjena će biti nevjerojatna. Možda je korona sve
to ubrzala… u budućnosti”, kaže nam psihologinja
Ana Čerenšek.
Ograničeni kontakti naša su svakodnevica na koju smo se već mogli
naviknuti. Korona nas je upoznala i s upoznavanjem bez rukovanja
i zasad se moramo ponašati po njezinim pravilima. Do daljnjeg,
bez grljenja i dodira.
Izvor: Vijesti.hr