"U napadu na farmu Orlovnjak su nas opkolili, ušli su s tri strane, nekako sam uspio izaći iz obruča i našao se pred - tenkom."
Osječko-baranjski župan Ivan Anušić posljednjih
mjeseci u javnosti je bio dosta istaknut, prvo kao voditelj
predsjedničke kampanje Kolinde Grabar-Kitarović,
a sad i kao Plenkovićev kandidat za
potpredsjednika stranke na nadolazećim izborima u HDZ-u.
Tim povodom posjetio je i Split gdje je dao intervju za
Dalmatinskiportal u kojem je otkrio
brojne zanimljivosti iz svog ratnog puta 1991. godine kad je kao
golobradi 17-godišnji mladić s puškom u ruci branio svoj
Antunovac i svoju domovinu.
“U napadu na farmu Orlovnjak su nas opkolili, ušli su s tri
strane, nekako sam uspio izaći iz obruča i našao se pred –
tenkom. Mislio sam da se radi o našima, a Srbi su bili sigurni da
sam ja njihov vojnik. Počeo sam komunicirati s tenkistom, vikao
sam da se vrati nazad jer nema više nikoga, a on je razumio da se
vrati jer ima još, kako su nas zvali, ustaša. Povukao se, a ja
sam se vratio u kukuruze. Bili smo 12 sati u okruženju, na
desetak metara od neprijatelja. Mnogi su tu stradali, samo nas 11
se izvuklo, ja sam izašao zadnji. Ni danas ne postoji logično
objašnjenje kako sam preživio.” kazao je Anušić.
Na pitanje novinara kako ga neprijatelji nisu prepoznali, rekao
je da je nosi JNA šljem s malim hrvatskim grbom, a u ruci
automatsku pušku koju je od njih zarobio što je odmah otvorilo i
drugu zanimljivu priču.
“Vojarna Lug je bila jedno od najvećih vojnih skladišta u
Jugoslaviji, a kako je bila u našem okruženju i odsječene struje
i vode, 55 vojnika je odlučio napustiti objekt. Usred noći su
krenuli kroz šumu i nabasali na nas 14 koji smo držali položaj.
Došli su nam s leđa i bili naoružani do zuba – imali su puške,
bombe, zolje… Počelo je ‘rokanje’, a onda je naš Sinković
blefirao i u jednom trenutku im rekao da će svi izginuti jer se
nalaze u minskom polju. Njihov ‘komandir’ je rekao da će se
predati, ali da netko od nas priđe. Nije bilo svejedno. Otišli
smo zapovjednik, jedan dečko i ja. I tako mi je predana puška.”
Prešao je brojna bojišta, a specijalcima je tijekom Bljeska
oslobađao Slavoniju, ne može prežaliti što nije sudjelovao u
Oluji jer je promjenom postrojbe bio zadužen za čuvanje istočne
granice.
Ivan ima četvero djece, novinara
Dalmatinskogportala zanimalo je kako bi se
postavio da mu 17-godišnji sin kaže da ide na bojište, kao što je
on rekao svojim roditeljima pa su oni učinili sve da ga spriječe
u tome, ali nisu uspjeli.
“Moj baš ima 18 godina! Da dođe do rata i da ima te godine koje
spominjete, ne bih mu dozvolio da pobjegne iz Hrvatske, ali da
ide na prvu crtu onako kako sam ja išao, sigurno mu ne bih dao!
Mene je Bog spasio, nemam racionalnijeg objašnjenja, jer sam u
svakom trenutku nekako znao što trebam napraviti kako bih izvukao
živu glavu, neka intuicija me vodila i preživio sam situacije u
kojima su skoro svi oko mene izginuli. Dakle, moj odgovor bi mu
bio da treba proći dobru vojnu obuku prije odlaska na ratište.
Danas smiješno zvuči ovo što ću vam reći: zadužio sam M48 pušku,
nosio je 15-20 dana, a ona uopće nije imala udarnu iglu, bila je
neispravna. U ruci sam zapravo nosio štap i da mi kolega nije
rekao da je isprobam, saznao bih kada bi već bilo kasno.”
Kompletan intervju pročitajte ovdje.