U Irsku je otišla s dvije kćeri, a kaže da joj je možda prva greška bila ta što su se smjestili u Dublin koji je vrlo skup
Dok stotine mladih Hrvata odlazi u inozemstvo u potrazi za boljim
životom, dr. sc. Mirela Delalle, poznata osječka
psihijatrica se nakon tri godine odlučila vratiti iz Irske u
svoju matičnu ustanovu, KBC Osijek.
Ova liječnica koja je u osječkoj bolnici radila od 1986. godine,
te je u razdoblju od 2003. do 2015. bila voditeljica dječje
psihijatrije KBC-a Osijek, otvoreno kaže kako razlog njezina
odlaska nikada nije bilo nezadovoljstvo ustanovom ili sustavom,
već isključivo obiteljski i financijski razlozi,
te oni profesionalne znatiželje.
Irsku je, kaže, odabrala zbog znanja engleskog jezika, koji je
ključan za komunikaciju s pacijentima.
”Početno me oduševilo zelenilo, koje traje kroz sva doba,
multikulturalizam, multietničnost, multikonefesionalnost i
prihvaćanje različitosti, ali treba znati da sam ja u novi život
krenula u dobi s 55 godina, iako puna optimizma, no možda malo
manje “elastična” za drastične promjene”, kazala je za Glas Slavonije.
U Irsku je otišla s dvije kćeri, a kaže da joj je možda prva
greška bila ta što su se smjestili u Dublin koji je vrlo
skup. Ubrzo su se preselili u manje mjesto, no tu su
imali drugih problema: “Pa smo imali problema sa stanodavcima, pa
smo stan bez grijanja plaćali 800 eura, potom se začepio dimnjak,
pa nije valjala peć, pa je trebalo nabaviti naftu za peć, a
nigdje je nije bilo…”
Kroz mjesec dana Mirela je dobila posao u Ambulanti dječje i
adolscentne psihijatrije jedne javne državne bolnice, ali ona je
bila udaljena 45 minuta vožnje autobusom i vlakom i još
četiri kilometra hodanje pješke. Početnički entuzijazam,
priznaje, brzo je zamijenilo razočarenje
sustavom.
”U početku sam bila impresionirana timom stručnjaka u kojem se
uvažavaju različitosti, ali poslije sam se razočarala. Vrlo kruto
se odbija sve što nije indicirano za pregled i upućuje se
nevladinom sektoru i različitim udruga. Tu je i jako nisko
očekivani broj pregleda, samo dva do tri na dan. To stvara liste
čekanja i sve je neefikasno i u Irskoj postoji povišena stopa
suicida kod mladih. U slučaju da nemate skupo privatno osiguranje
hospitalizacija se čeka mjesecima. U slučaju godišnjih odmora,
zamjena ne dolazi iz matične ustanove već Agencija šalje potpuno
nepoznatog psihijatra iz vana. To znači da jedan pacijent u šest
mjeseci na primjerice šest kontroli može biti liječen kod šest
različitih psihijatara”, objašnjava dr. Delalle u razgovoru za
Glas Slavonije.
Na koncu je dala otkaz i još neko vrijeme radila u različitim
ustanovama, a onda je ipak prevladala nostalgija za povratkom.
”Kao psihijatar tamo možete mjesečno zaraditi oko 5000
eura, ali stanovanje je jako skupo i kada platite sve
troškove, tada su to tek malo veća primanja nego u Hrvatskoj.
Liječnik sa znanstvenim itulama, dugim stažem i dežurstvima i kod
nas može imati jako lijepa primanja. Zanimljivo je otići,
vidjeti, doživjeti, ali ja sam željela opet biti blizu obitelji,
prijatelja, tamo gdje mi je dom”, kaže za Glas Slavonije dr. sc. Mirela Delalle.
Na kraju ističe da je naš sustav, unatoč svim manama, još uvijek
puno dostupniji, profesionalniji i znatno više empatičan za
potrebe bolesnik.