I nekad najmoćnija hrvatska kompanija mogla bi ostati bez više od 1200 hektara zemlje
Radili su vrijedno, živjeli sretno, sve dok država nije
promijenila zakon, a njihova Općina Klakar (kod
Slavonskog Broda) odlučila da će ubuduće maksimalna površina za
zakup iznositi 30 hektara, što znači da ostaju bez polovice
zemlje. A i za dio koji im ostaje tek se moraju javiti na
natječaj na kojem više nemaju pravo prvenstva. U još većim
problemima su velike tvrtke, poput recimo Fortenove, koje ostaju
bez stotina hektara i najavljuju otkaze. Tko je kriv za kaos s
državnim zemljištima.
Završio je 18-godišnji Kruno Lović školu, ali je
u u prvim danima punoljetnosti morao naučiti novu lekciju.
“Tek sada vidim zašto toliko ljudi odlazi iz Hrvatske – jer
je sve toliko puno nepravde”, kaže Kruno.
Odlučio je ostati na njivi i nastaviti obiteljski posao.
“Ne tražimo puno. Tražimo samo da se naša dosadašnja zemlja
održi”, nastavlja Kruno.
U samo nekoliko potpisa, kruh im se razmrvio. Ljući je Kruno od
svog oca Jakše zbog odluke koju je donijela Općina i zakona koji
je donijela Vlada.
“Kako oni mogu odlučiti, oni koji to ne razumiju niti žive od
toga? A oni praktički, svi ti ministri ne snose nikakve
financijske posljedice”, kaže Jakša
Lović.
Listopad je vrijeme sjetve, a Lovići ne znaju kako će
žeti.
“Danas mogu biti istjeran s njive, a tko mi garantira da za
godinu dana neću biti istjeran iz kuće? I sve će biti po zakonu i
sve će provesti neki domaći ljudi”, govori Jakša.
Tijekom 20 godina tih je 70 hektara slabe posavske zemlje
othranilo petero članova obitelji u Gornjoj Bebrini kod
Slavonskog Broda.
“Nismo dužni za zakup, nismo dužni za poreze i kao gospodarstvo
zapošljavamo 21 osobu”, kaže Jakša.
Pšenica s ovog polja završit će u mlinu samo stotinjak metara
dalje. Brašno će stići u pekaru u istom gospodarstvu. Lovići su
podignuli vlastitu sušaru, silos, mlin, pekaru i otvorili 20
prodajnih mjesta”, govori Jakša.
“Nama ne treba niti tražimo stotine tisuća hektara, pri čemu mi
ostajemo. Mi smo si složili priču jednog prosječnog europskog
gospodarstva s 50 hektara koje može živjeti od svog rada i biti
neovisni o europskim prilikama”, kaže Jakša.
Konkuriraju velikim lancima, tuku se s polusmrznutim uvoznim
kruhom. Sve su izračunali do zrna žita. Ali po novom zakonu mogli
bi ostati – bez 60 posto zemlje.
“Sada se pojavljuje problem sa Zakonom o poljoprivrednom
zemljištu”, govori Jakša.
Općina Klakar odlučila je da neko gospodarstvo
može dobiti maksimalno 30 hektara.
“Donošenjem ovog zakona prvi put posjednik gubi prioritete u
natječaju”, kaže Mato Brlošić iz Hrvatske
poljoprivredne komore.
Hrvatska poljoprivredna komora već je upozorila kako je jedino
izmjenama Zakona moguće zaštititi skupine poljoprivrednika te da
je nužan konsenzus svih sudionika.
“I jedno gospodarstvo da se uništi ovim zakonom?… To je
tragedija”, kaže Jakša.
Pa tko ima
pravo uzeti budućnost meni i mojoj djeci?
Jedinice lokalne samouprave donose planove za raspolaganje
zemljištem i utvrđuju limit – koliko će jedan od zakupaca moći
maksimalno zakupiti zemlje. Do sada je tek 11 jedinica lokane
samouprava raspisalo natječaje. Riječ je o ukupno 15-ak tisuća
hektara, a već su se pojavili problemi.
“Kad su ti programi napisani, vidjelo se da negdje postoji 10,
drugdje 25, a na trećem mjestu 2000 hektara. Dobili
smo jedno šarenilo”, kaže Brlošić.
“Mi smo u posjedu, s time da smo svaku svoju obvezu izvršili i
poštovali sve zakone i sada netko donosi zakon gdje se kaže
da ja kao dosadašnji posjednik nemam pravo?? Pa tko ima
pravo uzeti budućnost meni i mojoj djeci?!”, pita se Jakša.
“Prvi zakon od osnutka hrvatske države koji u fokus stavlja
jačanje OPG-ova”, najavljivao ga je
Tomislav Tolušić, bivši ministar
poljoprivrede.
Ponosan je bio bivši ministar Tolušić kada je izašao ovaj
zakon.
“Resurs koji nam je najbitniji, resurs kojim nismo dobro
raspolagali”, kazao je Tolušić.
“Ministar nije ostao u Vladi, otišao je zbog 120 kvadrata
roštilja, no u njegovu zakonu koji raspodjeljuje desetke tisuća
hektara državne zemlje programirano je nekoliko pogrešaka. Na
takav način dodjela maksimalnih površina nije
sukladna Ustavu i sigurno će netko podnijeti ustavnu
tužbu i sigurno će pasti jer nemamo svi jednaka prava”, kaže
Brlošić.
“Tada je ministar Tolušić sve to prebacio na lokalnu samoupravu i
Ministarstvo je opralo ruke”, govori još jedan bivši ministar
Tomislav Panenić, iz saborskog Odbora za
poljoprivredu.
Najveći problem vidi u mogućim manipulacijama
zakonom.
“Jedan od većih problema koji će se pojaviti je izdvojenost
stočnog fonda od zemljišta, i oni će se pojaviti prioritetno. Mi
smo bezemljaši i time će se stvoriti tenzije. Već se vidi da će
biti problema i prozivki koje zakon kao takav nema
instrumenata da ih riješi”, kaže Panenić.
U Ministarstvu poljoprivrede očekuju da će načelnici,
gradonačelnici i župani biti odgovorni.
“Jer najveći prihodi od 65 posto odlaze jedinicama lokalne
samouprave”, govori Krunoslav Karalić, pomoćnik
ministrice poljoprivrede.
Pomoćnik ministrice Krunoslav Karalić odobrava programe
raspolaganja zemljištem koje donosi lokalna samouprava.
“Naravno, zvone telefoni”, kaže Karalić.
Tvrdi da je ovaj zakon mjera državne potpore.
“Prioritet imaju stočari i OPG-ovi, mikro i mali nositelji, mladi
poljoprivrednici. Svi koji budu udovoljavali prvom kriteriju bit
će u prednosti. Sve ono što će preostati… za to će se moći
javiti dosadašnji korisnici”, kaže Karalić.
Zakonom su novi posjednici u prednosti pred
starima, a stočari pred svima ostalima. Time bi
se trebao riješiti domaći paradoks: da ima sve više gospodarstava
koja se bave stočarstvom, a broj stoke rapidno pada.
“Imamo organizatora koji tovi svinje i koji je svoje svinje
podijelio kooperantima da mu ih tove, svi ti ljudi koji hrane
svinje neće imati prednost, nego vlasnik te tvrtke, čije ime je
upisano u posjed životinja i možda ima na 10-15 lokacija sjedište
svoje tvrtke i on će ići na natječaj i dobiti maksimalnu
površinu”, govori Brlošić.
Druga županija, druga priča.
“Dobar dan, nalazimo se na polju u Čeretincima. Ovdje je jedna
čestica od 18 hektara koju sam osobno vidio kada su je orali”,
kaže Dejan Blanuša.
PIK Vinkovci, nekad dio Todorićeva carstva,
sada u sklopu Fortenove, i dalje obrađuje zemlju za koju je
dugogodišnja koncesija istekla prije mjesec dana.
“Sve pokraj PIK-ove farme je državno zemljište gdje smo
našli česticu koja kaže da je to Karadžićevo, ime RH, posjedovni
list PIK Vinkovci”, kaže Blanuša.
No nekad najmoćnija hrvatska kompanija mogla bi ostati bez više
od 1200 hektara zemlje u Općini Markušica u
Vukovarsko-srijemskoj županiji.
“Istekao je ugovor i priča je takva”, kaže Budimir
Drača, načelnik Općine Markušica.
Mala općina u Slavoniji pobunila se protiv velike
Fortenove. Ne daju im oranicu na koju su računali. Prva su
i jedina općina koja je odlučila zemlju koju je godinama
koristila jedna od Agrokorovih tvrtki dati u zakup manjim
zakupcima. Maksimum za zakup: 25 hektara.
“Slušajte, to su uglavnom poljoprivredna domaćinstva i ljudi su
dosta uskraćeni za zemlju i računamo da je to ipak neka cjelina i
da nam ne bi drugi ljudi koji su moćni… pokušali smo
zadovoljiti narod”, kaže Drača.
Do sada je stiglo oko četiri tisuće prijava. “Općina Markušica
prijavila je program raspolaganja, ministarstvo im je odobrilo,
sve je po zakonu”, kaže načelnik Općine.
“Nitko me nije kontaktirao, baš nitko zbog toga istječe
li ugovor”, govori Drača.
Fortnenova grupa se može prijaviti, ali načelnik ima limit:
“S time da mogu zatražiti 25 hektara kao i svi ostali.
Netko je o tome trebao voditi računa, ne mi”, kaže Drača.
Ako se uzima jednoj tvrtki 1100 hektara, a da ona ne
da nikakvu primjedbu, što bismo mi iz politike trebali
komentirati?”, pita se Panenić.
Fortnenova nije urgirala, no na naš upit odgovaraju da
koncesionare ne bi trebalo dijeliti na velike ili male, već na
uspješne i neuspješne.
Limitiranje broja hektara po proizvoljnim kriterijima te
nepoštovanje postojećih proizvođača izravno negativno
utječu na buduću proizvodnju, kao i na konkurentnost
proizvođača na tržištu. Iako su prošlu godinu završili s gubitkom
od 78 milijuna kuna, upozoravaju da će bez velikog komada
zemljišta, doći do rezanja. Bit će ugrožena brojna radna
mjesta i ako lokalne samouprave koje su krenule tim putem provedu
natječaje kao što je sada u nekim mjestima slučaj, sigurno će
doći do otpuštanja dijela zaposlenika.
“Čuo sam na radiju da će dati otkaz ako izgube Čeretince, a oni
ne računaju da će Markušica izgubiti stanovnike. Ja imam suprugu
i dvoje djece. Ako zemlju dobije 70 ljudi, koliko je to
obitelji?”, kaže Blanuša.
Dejan se nada da će na natječaju dobiti dio zemlje.
“Ne moram dobiti 25, neka dobijem i 18 hektara i sretan sam.
Tu ima 110 hektara. Ako je 1100 hektara i svi poljoprivrednici
dobiju, neće biti desetero djece u vrtiću nego dvadesetero, i
mladi neće odlaziti”, govori Blanuša.
Iako je riječ o dobrim namjerama zakona, već sada se vidi puno
rupa.
“Oni su svoje zemljište riješili i sad ovaj zakon
izjednačava pravne osobe i OPG-ove”, govori Brlošić.
“Posvađat će zakon i njegova primjena ne samo velike i male, već
i divove pod političkim patronatom i one koji će tek dobiti prve
hektare.
Sukobit će se županije i općine, središnjice i ogranci, ali i
stanovnici istog sela, ponekad i članovi iste obitelji, oni pod
istim krovom”, kaže Brlošić.
“Cilj je dobiti što više zemlje”, kaže Brlošić.
Broj gospodarstava raste, broj hektara je ograničen. Zbog tog će
bogatstva tek krenuti prava bitka.