Koji god proizvod da kupimo, gotovo svaki na kraju u cijeni ima devetku. Cilj nam je bio dobiti lipu natrag
Što je zajedničko Svetom gralu, čudovištu iz Loch
Nessa i kovanici od jedne lipe? Svi znaju da
postoje, a nitko ih vidio nije. Oni stariji lipe se možda još i
sjećaju jer nekad nam se uistinu znale motati po
novčanicima.
Izaći će do kraja ove priče
razne informacije. Prvo idemo u
kupnju, u sve vodeće trgovačke lance. Koji god proizvod da
kupimo, gotovo svaki na kraju u cijeni ima devetku. Cilj nam je
dobiti lipu natrag.
LIDL
PRODAVAČICA: 7,99 kn. Hvala.
REPORTERKA: A lipu?
PRODAVAČICA: Molim?
REPORTERKA: A lipu? Je li 7,99?
PRODAVAČICA: Izvolite.
REPORTERKA: Ne, ne, nemate jednu lipu?
PRODAVAČICA: Pa ne.
REPORTERKA: Ne?
PRODAVAČICA: Pa jedne lipe nema već jako dugo.
REPORTERKA: Kako nema?
PRODAVAČICA: Pa nema. Uzmite tih pet lipa.
REPORTERKA: Pa ne, ja sam htjela baš jednu lipu.
PRODAVAČICA: Pa nema. Tog nema.
REPORTERKA: Ne radite s njima?
PRODAVAČICA: Pa ne.
SPAR
PRODAVAČICA: Dobar dan. Samo voda?
REPORTERKA: Da.
PRODAVAČICA: 4, 99, ali dali ste mi previše.
REPORTERKA: A dobro, to je to. A imate lipu?
PRODAVAČICA : Nemamo lipu.
REPORTERKA: Nemate lipu?
PRODAVAČICA: Ne, nisu nam uopće poslali lipe, uopće nam ih ne
šalju.
Tih pet lipa koje su nam obje blagajnice uzvratile, stajalo je
negdje sa strane, baš za ovakve poput mene koji cjepidlače. Isto
nam se dogodilo i u trećoj trgovini.
KAUFLAND
PRODAVAČICA: Dobar dan.
REPORTERKA: Dobar dan.
PRODAVAČICA: 21,99 kn.
REPORTERKA: A nemate jednu lipu?
PRODAVAČICA: Molim?
REPORTERKA: Nemate jednu lipu?
PRODAVAČICA: Nemamo jednu.
REPORTERKA: Nemate lipu?
PEODAVAČICA: Ne.
REPORTERKA: Kako to?
PRODAVAČICA: Pa gdje ih ima? Mi vam pet lipa vraćamo umjesto
jedne.
KONZUM
PRODAVAČICA: Samo to?
REPORTERKA: Da.
PRODAVAČICA: 6,30 kn.
REPORTERKA: Koliko?
PRODAVAČICA: 6 kuna, 30 lipa.
REPORTERKA: 6,29?
PRODAVAČICA: Da. Dobro, sad ćete dobit račun.
REPORTERKA: Ali i lipu jednu…
PRODAVAČICA: Dobit ćete.
REPORTERKA: To tako imate naputak da zaokružujete ili?
PRODAVAČICA: Ne.
REPORTERKA: A to imate kao ispod blagajne?
PRODAVAČICA: Da. Evo ga.
REPORTERKA: O.K., hvala…
Dobili smo je, jedva, nakon nagovaranja, dobili smo je!!
“Pa da, to je stvarno slučaj, sad kad sam razgovarala s našim
kolegicama i kolegama koji rade, oni kažu da neki godinama nisu
vidjeli u blagajnama jednu ili dvije lipe. Zašto? Ne znam. Doista
ne znam.” – rekla je Zlatica Štulić,
predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske.
Ni predsjednica Sindikata trgovine ne pamti kad je zadnji put
vidjela jednu ili dvije lipe. Potvrdili su joj blagajnici –
gotovo nitko ih nema u blagajni. Ali, kupci nisu zakinuti.
“Tako je. Imaju naputak da kupac uvijek mora biti zadovoljan i
kad odlazi, ne smije biti oštećen. Oni zaokružuju taj
povrat novca i recimo ako trebaju vratiti 3
lipe, oni vrate pet lipa. Dakle, uvijek u korist kupca jer
oni imaju dopušten neki mali limit manjka koji recimo od pet,
deset kuna u danu kad zatvaraju blagajnu tako da kupac
nikad nije oštećen.” – nastavila je Štulić.
No dio trgovaca iznose od lipu ili dvije ne vraća, neki ih
zaokruže na više, a ni kupci takav sitniš ne traže natrag. Pa se
tako lipu po lipu, često stvori i neki višak.
“Višak ne smiju zadržati za sebe, to se predaje sve u firmu, ali
to vam je dvije, tri, pet kuna ili isto kad je manjak, radnica ne
plaća takav manjak jer je to u toj nekoj toleranciji koju
poslodavac prihvaća i to jednostavno sve ide kao prihod
poslodavcu ako ima pet kuna viška, to mora ići kao prihod
poslodavcu.” – objasnila je Štulić.
“Točno je da građani imaju pravo primiti tu
jednu ili dvije lipe za koje ih redovito zakidaju i ne trebaju
otići s blagajne dok to ne prime, s druge strane vrlo je
teško vjerovati da je motiv za to nevraćanje jedne ili dvije lipe
u kompanijama ili blagajnicima da taj iznos zadrže jer se radi o
vrlo, vrlo malom iznosu. Ako zamislite da jedan trgovački lanac
ima oko 100.000 transakcija u Hrvatskoj, ukupan učinak od
zakinuća ljudi za jednu lipu je samo tisuću kuna.” –
kaže Hrvoje Zgombić, porezni stručnjak.
Ali, kad se ta tisuća pomnoži sa svim trgovačkim lancima, pa s
365 dana u godini, pojavljuje se iznos od oko dva
milijuna kuna. Neki stručnjaci tvrde da upravo toliko
trgovci zarade na tim sitnim lipama koje ne
vraćaju kupcima.
“To je vjerojatno i više, međutim to kada rasporedite na sve
trgovce, onda dobijete tako mali iznos po svakom od njih da je
vrlo malo vjerojatno da itko to radi da bi na tome zaradio.
Istina, takvi iznosi koji se ne vrate trgovci moraju na to
platiti porez na dobit . Dvojbeno je trebaju
li na tu lipu za koju zakinu građane platiti porez na
dodanu vrijednost, ali vjerojatno ne.” – rekao je Zgombić.
Koliko zarađuju na lipama i zašto ih nemaju u blagajnama – ta smo
pitanja poslali svim trgovačkim lancima u kojima smo bili. U
Njemačkoj su prije sedam godina pokrenuli akciju u kojoj su
poticali građane da traže svoj sitniš natrag i
doniraju ga potrebitima. Svaki dan prikupilo se i do
250.000 eura koji su završavali u rukama
siromašnih, a ne na računima trgovaca. Istu stvar pokušao je kod
nas pokrenuti i predsjednik udruge Fajter.
“Ja sam imao čak i jednu humanitarnu akciju, pokušavao sam je
progurati da ona jedna lipa ili dvije lipe koje uzimaju (…) da
ih daju beskućnicima, no nisu mi odobrili. Dakle, nikada nigdje
nisam čak ni dobio odgovor da li moji volonteri mogu stajati s
tom volonterskom kutijicom da ostavljaju to do pet lipa, ne više
od pet lipa.” – ispričao je Mile Mrvalj,
predsjednik udruge Fajter.
Te očito bezvrijedne lipe beskućnicima bi bile itekako
vrijedne. Samo jedan veliki lanac, računao je Mile, dnevno ima
oko milijun kupaca.
“To je milijun lipa na dan. To je deset tisuća kuna puta 365
dana, to je tri milijuna i nešto koji nigdje nisu evidentirani.”
– nastavio je Mrvalj.
Možda su ga odbili zato što se u kutijice ne bi imalo što
bacati? Kao što smo vidjeli, lipa nema. Barem ne ondje gdje
su cijene formirali po njima. Ali zato ih ima u trezoru
Hrvatske narodne banke.
– Vi imate priliku gledati te kovanice od lipu i dvije na dnevnoj
bazi, za razliku od nas ostalih?
“Da, da, imamo čisto samo za informaciju: do sad je Hrvatska
narodna banka otkovala negdje 130 milijuna komada kovanog novca
apoena jedne lipe i nekih 90 milijuna komada apoena dvije lipe”,
objasnio je Tihomir Mavriček.
Znači, negdje u Hrvatskoj nalazi se milijun i 300 tisuća kuna
vrijednosti kovanica od jedne i milijun i 800 kuna vrijednosti
kovanica od dvije lipe. Iako su svi mislili da više i ne postoje,
prije dvije godine stigla nam je i nova
pošiljka.
“Jedna i dvije lipe su kovane zadnji put početkom 2017. godine i
to 4,4 milijuna komada kovanog novca jedne lipe i 4 milijuna 950
tisuća apoena dvije lipe. Zašto ste ih ipak odlučili kovati još?
Pratimo potrebe i pružila se potreba za dodatnim količinama kako
bi zadovoljili potrebe tržišta pa smo iskovali potrebne
količine.” – rekao je Tihomir Mavriček, direktor
Direkcije trezora HNB-a.
Ono što ovu priču o kovanicama koje nitko nema i nitko ne želi
čini još luđom jest i podatak da izrada kovanice od jednu lipu
stoji šest lipa, a izrada kovanice od dvije lipe
– stoji sedam lipa. I tako smo se bacili u trošak izrađujući
nešto što nitko ne želi. A ako i želi, ne zna gdje to može
pronaći.
“Hrvatska narodna banka sukladno zakonu o Hrvatskoj narodnoj
banci opskrbljuje primarno banke gotovim novcem, a trgovci se
opskrbljuju kod banaka.” – nastavio je Mavriček.
SBER BANK
REPORTERKA: Dobar dan, bih li mogla kod vas razmijeniti 10 kuna u
apoene od lipe?
SLUŽBENICA: U lipe?
R: Da. Jednu lipu.
S: Po jednu lipu?
R: Da.
S: Ne.
R: Nemate?
S: Po pet lipa Vam mogu najmanje.
R: Ne, po jednu ili dvije.
S: Nažalost.
R: Nemate ih?
S: Ne. Imam tu, ali nemam deset kuna, imam možda ni
kunu, ali to mi treba, to ne možemo davati. … Ne radimo s
lipama, to se i ne vraća.
ZABA
R: Imate li kovanice po lipu i dvije?
S: Nemamo.
R: Nemate?
S: To je već godinama tako.
R: Već godinama nemate?
S: Ne.
PRIVREDNA
S: Jednu i dve ne, to se ne štampa od…
R: Štampa se. Prije prije dvije godine su naštampali novu turu i
navodno samo banke ih imaju.
S: Nemamo.
R: Nemate?
S: Jednu i dvije lipe ne.
Gospođe u FINI također su nas gledale kao da smo
pali s Marsa.
Nevjerojatno je da lipa nema čak ni u FINA-i. Ovo što smo dobili,
uopće ne znam što smo dobili, dobili smo zahvaljujući
djelatnicama koje su nam iz svoje osobne arhive odlučile dati
šaku kovanica od lipu i dvije. Puna šaka para – a samo kuna i
pol. Vraćamo se u neke od trgovina u kojima smo bili s namjerom
da ovaj put mi njima platimo u lipama koje oni nemaju.
PLODINE
R: Samo malo, imam 10 lipa.
P: Ma u redu je. Ako imate dobro, ako ne…
R: Evo.
P: Hvala.
Blagajnici smo zaštitili identitet pa ne možete vidjeti
okretanje očima na primljeni sitniš. Odbiti ga ne smije, ali čini
se da neki imaju naputak da ga ne smiju ni primiti.
SPAR 2
R: Čekajte, taman da se riješim ovih nekih lipica…
P: Dobro, u redu je, nemojte mi to davati. Ne, ne. Ne primamo to.
R: Kako ne primate?
P: A ne daju nam. Dobro, u redu je.
R: Ne daju vam da primite lipe?
P: Ne daju.
R: A zakonski morate?
P: A znam. Dobro, u redu je.
R: Čekajte. Evo vam ovako onda.
P: Ne, ne morate.
R: Ne, ne, mislim da vas dovode u neugodnu situaciju.
P: A znam.
Isto, moram priznati, kad mi se i vrati tih lipu-dvije, što ću s
tim? To mi samo pravi teret u novčaniku i tako ne mogu ništa
kupiti za to.
Tako razmišljaju svi s kojima smo razgovarali. Slažu se da bi ih
najlogičnije bilo ukinuti.
“Bilo bi zamislivo da nam je kuna jedina jedinica, dakle da se ne
dijeli na manje dijelove, da bude sve izraženo u kunama. Bojim se
da bi to dovelo do određenog povećanja cijena jer ono što je
koštalo dvije i pol kune ne bi se smanjilo na dvije nego povećalo
na tri, ono što je bilo devet i pol ne bi bilo devet nego deset.
Možda bi bilo dobro da bude kuna podijeljena samo na deset
dijelova, dakle da najmanja kovanica bude deset lipa. Bi li to
poremetilo monetarni sustav naše zemlje ili ne? Ne uopće.” –
rekao je Zgombić.
Europski parlament još je 2013. predložio
ukidanje kovanica od jednog i dva centa.
Iz istih razloga. Troškovi izrade skuplji su od vrijednosti, a
vrijednost im je nikakva. A čak je sedam puta veća od vrijednosti
lipe.
“Ne bi li onda bilo logično da ih ukinemo? Pitanje o
ukidanju lipa je na tapeti možda već desetak godina. Bilo je
razdoblja kada se o tome intenzivnije razmišljalo i kada se manje
intenzivno razmišlja. Mi smo bili pripremili praktički sve da
omogućimo zaokruživanje na pet lipa, međutim
procijenjeno je da bi troškovi prilagodbe cijelog sustava, znači
svih zaokruživanja cijena, bili veći nego što bi bio efekt.” –
zaključio je Mavriček.
Koliko veći – ne znamo. Znamo samo da nam se sprema
uvođenje eura tako da se od ukidanja lipa odustalo. Po onome što
nam kažu u HNB-u, vjerojatniji je scenarij u kojem ćemo lipu i
dvije kovati još jednom prije nego što uđemo u
eurozonu. Nakon svega što smo vidjeli nije nam samo
jasno: zašto i za koga?