Majka Marija Tambolaš ima pune ruke posla, ali ni trenutak ne kuka
Najpoznatije hrvatske sijamske blizanke privikavaju se na život u
svom obiteljskom domu u Bušetinu nadomak Virovitici gdje su
stigle prije tri tjedna.
Valentina i Kristina rijetko plaču, vesele su
naravi, igraju se, vole pažnju, obožavaju voćne kašice,
prospavaju cijelu noć – ne bude se čak ni kad noću jedu. Majka
Marija Tambolaš ima pune ruke posla, ali ni
trenutak ne kuka.
”Prvu su noć bile malo nervozne, mislim da su im nedostajale
sestre s Rebra jer su gotovo osam mjeseci bile u bolnici i vezale
su se za njih. No, već je drugi dan bilo sve dobro”, rekla je
majka za Večernji list.
Djevojčice su, kako to biva s blizancima, jako bliske.
”Kad jedna plače, druga gleda u nju i kao da kaže: “Pa što ti
je, nemoj plakati”, otkriva mama.
Starija sestra Maja (6) nije mogla suspregnuti suze radosnice kad
su djevojčice stigle kući. Brat Ivan (4) malo je ljubomoran jer
je, kako kaže majka, htio braću.
Otac djevojčica ujutro odlazi na posao i nema ga barem do 16
sati, a brigu o djeci preuzima Marija koja ističe kako stvarno
uživa u majčinskoj ulozi.
“Blizanke se bude između 7 i 7.30 sati, jedu oko 9, zatim malo
gledamo crtiće, igramo se, zabavljamo pa spavaju do 12, a kad se
probude, ručaju. Navečer zaspu već oko 21.30, ali ja idem u
krevet oko ponoći, dok pospremim za svima njima. Noću se ne bude,
pojedu obrok u dva u noći u snu, i isto tako u 6 ujutro, jedva ih
natjeram da podrignu, a i to bude u stilu: “Pusti me na miru,
mama.” Nastave spavati nekada i do 8 sati. Probude se s osmijehom
na licu, imaju bolnički odgoj – red, rad i disciplina. Nisu
plačljive, baš su vesele bebe koje se vole smijati, “pričati”,
navikle su da imaju pažnju svih sestara na Rebru”, kaže majka
Marija.
Kad zatreba pomoć, tu su bake i djedovi koji žive svega 15-ak
minuta od mlade obitelji. Iako ima puno posla, Marija kaže da ima
vremena i za sebe.
”Kad spavaju, uzmem si pola sata za kavu, a potrebna mi je ta
kava da me drži budnom do ponoći. Ima tu posla, od pranja rublja
i suđa do kuhanja ručka, ali nema veze, sve se to uspije. I tata
se sjajno snalazi, on s njima sam peče palačinke!”, zadovoljna
je ona.
Ništa više u životu, naglašava, ne planiraju. Ne isplati se.
”Živimo od danas do sutra, mislim da nam je to bolje, kako se ne
bismo previše razočarali”, zaključuje Marija Tambolaš u
razgovoru za Večernji list.
Liječnici se mjesecima borili za njihov život
Ne tako davno, svakodnevica ovih djevojčica bila je potpuno
drugačija. Naime, Valentina i Kristina su rođene su u 33.
tjednu, sa spojenim donjim dijelom prsnog koša, zajedničkom
jetrom i crijevima. Na svijet su, dakle, stigle gotovo dva
mjeseca prerano pa su odmah nakon rođenja u KB-u Sveti Duh
oživljavane i premještene na Rebro, gdje su održavane na životu s
nezrelim plućima i crijevima.
Liječnici su se šest tjedana borili za njihov život da bi uopće
mogle na operaciju. Uslijedile su potom složene pripreme za
izuzetno kompliciranu operaciju koja nikad prije nije obavljena u
Hrvatskoj. Kada su završile na operacijskom stolu,
djevojčicama su bila četiri mjeseca. Težile su tada, zajedno, tri
i pol kilograma.
Pročelnik Zavoda za dječju kirurgiju Tomislav
Luetić predvodio je operaciju koja je trajala više od 13
sati, uključivala jednu od najdužih anestezija u Hrvatskoj,
timski rad sedam kirurga i sedam anesteziologa, te ukupno 25
osoba u operacijskoj sali, a 30 u intenzivnoj njezi.
Sjajno je biti dio ove priče, drugi dan još nismo mogli
povjerovati da smo to završili, bilo je teško isključiti se iz
tog filma. Nakon tjedan dana, kada smo vidjeli da su bebice dobro
u intenzivnoj, onda smo odahnuli i priznali sami sebi da smo to
možda ipak napravili dobro”, izjavila je voditeljica jednog od
timova anesteziologa Sanja Konosić, dodavši da su najbitniji bili
priprema, literatura, vježba i dobra komunikacija.
Operacija je izvedena u tajnosti
Ravnatelj KBC-a Ante Ćorušić istaknuo je kako je iza njega 36
godina rada u medicini i oko 13 tisuća operacija, ali nikada nije
imao takvu tremu i osjećao takvo uzbuđenje kao na dan te
operacije te ocijenio kako je taj pothvat važan za KBC, hrvatsku
medicinu i zdravstveni sustav.
Ćorušić je rekao kako su ga mnogi nagovarali da slučaj proslijedi
kolegama u inozemstvu, ali znao je da nitko nema takvih iskustva,
kao i da nema specijaliziranih klinika za sijamske blizance, a
vjerovao je svojim stručnim liječnicima.
Operacija je planirana i izvedena u strogoj tajnosti kako se ne
bi stvorila presija, ovo je drugi slučaj u svijetu s tako
kompleksnom kliničkom slikom sijamskih blizanaca i prvi gdje su
oba blizanca preživjela.
Liječnici su istaknuli kako je kod sijamskih blizanaca problem
što se uspoređuju slučajevi koji su često različiti i
neusporedivi jer je, po nekim podacima, do sada u povijesti
razdvojeno između 200 i 300 parova.
Što se tiče uzroka nastajanja sijamskih blizanaca, pročelnica
Zavoda za neonatologiju Ruža Grizelj objasnila je da u ranom
periodu nakon oplodnje, iz nepoznatog razloga, ne dođe do
razdvajanja oplođene jajne stanice, dok se embriji nastavljaju
dalje razvijati sa svim svojim organima.