Idealni su za izbjegavanje gužvi, lagani, praktični, ekološki prihvatljivi, prilično povoljni, a postali su čak i određeni stilski trend. Potraga se bavi temom kako regulirati električne romobile
Idealni su za izbjegavanje gužvi, lagani, praktični, ekološki
prihvatljivi, prilično povoljni, a postali su čak i određeni
stilski trend.
Za sve ostale u pješačkim zonama oni su noćna mora. Postižu
brzine i do 40 kilometara na sat, a kreću praktički nečujno. Kako
regulirati električne romobile tema je o kojoj
raspravlja cijeli svijet.
Hrvatska debelo zaostaje za svijetom
U Londonu se čak i prosvjedovalo, a Hrvatska, po
dobrom starom običaju, za svima debelo zaostaje. U Danskoj se
vozače romobila alkotestira, Španjolska i Njemačka im
ograničivaju brzinu, u Francuskoj ih se kažnjava, a gotovo svi ih
s nogostupa prebacuju na kolnik.
U Hrvatskoj ih se i dalje zakonski tretira kao pješake, dok u
kombinaciji s biciklistima mogu stvoriti prometni kaos. Dovoljno
je nekoliko minuta u rekli bismo bilo kojem gradu, da na
nogostupu primijetite više kotača nego nogu. Pohvalno zbog
ekologije i smanjenja gužvi, ali ne i zbog pješaka koji sve češće
stradavaju. Jedan od tih pješaka je i Stjepan. Slijepa osoba koja
nas je pozvala u svoj kvart, na zagrebačku
Trešnjevku jer mu je, blago rečeno, puko
film.
“Prvi štap su
mi polomili jedan tjedan, a već idući tjedan drugi štap”
“Zbog biciklista koji ne znaju osnovnu kulturu imam tri štapa od
kojih dva više ne mogu koristiti. Prvi štap su mi polomili jedan
tjedan, a već idući tjedan drugi štap”, kaže Stjepan
Jambrešić iz Zagreba. “Svaki tjedan štap jedan”, kaže
Stjepan
“Išao sam kako već slijepi idu, a on je vozio prema meni i lijepo
me udario u ruku i rame pa je štap ispao. Nekad govorim prostote:
‘Pa Bože moj?’ ili ih pitam onako, jesi li pijan ili što. Jok oni
na pedale i odu”, kaže Stjepan.
Na snimanje je Stjepana dopratila susjeda i prijateljica Sađa.
Njoj je također dosta onih na kotačima koji su im zauzeli
pješačku stazu. “Moram imati oči otraga. Kad idem iz
Žumberačke ulice se navirim da vidim da se netko u mene ne bi
zabio”, govori Stjepanova susjeda Sađa Marković
Po zakonu biciklisti su dužni voziti se biciklističkim stazama
ili, ako ih nema, cestom. Stjepan to zna pa je zvao policiju, ali
nisu mu mogli pomoći. On s obzirom na to da ne vidi, nije baš
mogao opisati tko ga je srušio i tko mu je polomio
štapove. “Iz policije kažu ne mogu pomoći, kamere na zgradi
nema, svjedoka nema pa ne mogu apsolutno ništa”, kaže
Stjepan
Zato se kvart organizirao i krenuo potpisivati peticiju.
“Peticijom tražimo skretanje pažnje na bicikliste te da oni
pripaze na pješake. Mi smo skoro svi biciklisti, čak i Stjepan je
vozio bicikl dok je vidio bicikl, ali nije niti bilo toliko
biciklista prije”, govori Sađa.
“Romobili su
tihi i nema ih toliko, ali su još veći problem”
Sve veći problem predstavljaju i električni romobili. S njima je
također Stjepan već imao bliske susrete. “Električni
romobili me nekada dotaknu, a nekad ne”, kaže
Stjepan
“Romobili su tihi i nema ih toliko, ali su još veći problem. Uz
to što su tihi, ne zvone. Biciklisti bar pozvone ili ga čuješ,
lupa pa se okreneš i staneš ko pijun da on prođe. Tako je kod
nas”, govori Sađa
U gradu električnih romobila ima sve više. Ne toliko na cesti,
koliko baš u pješačkoj zoni. “Imam iskustva s električnim
romobilima, vlasnik sam jednoga i jako je prometno u gradu s tim
romobilima. Ljudi se voze, ali recimo kao muhe bez glave. Ne
gledaju gdje idu kao biciklisti. Pazim dok nosim tacnu do terase
pa na mene srećom nisu naletili”, kaže konobar Karlo
Sinković.
Jure 30 na sat
Pješaci sve više paze, jer brzina koji ove tihe male jurilice
postižu je oko 30 kilometara na sat. “U pješačkoj zoni navodno
imamo i prometno redarstvo, ali nema nikog nigdje, tako da bilo
bi u redu da dođe netko i pripazi na situaciju”, kaže
Karlo.
“Električni romobili, kao i druga sredstva poput Sagwaya i
slično, su regulirani na način da ih smatramo sredstvima kojima
se koriste pješaci, a namijenjeni su za kretanje nogostupima i
pješačkim zonama, odnosno prometnim površinama kojima se kreću
pješaci”, govori Krešimir Mišić iz službe za
sigurnost cestovnog prometa PU Zagrebačke
Iako se
kreću brže od bicikala, oni su zapravo pješaci
Znači, iako se kreću brže od bicikala, oni su zapravo pješaci.
Sve češće vidite scene romobila na cesti, a bicikla na nogostupu,
dok su zapravo obojica u prekršaju.
“Postoji definicija na koji način su određene tehničke
karakteristike bicikla, dok se do sad niti u jednom zakonu nisu
propisale nikakve odredbe koje bi regulirale bilo kakve tehničke
karakteristike koje bi podvele romobil pod motorna vozila ili pod
vozila”, govori Krešimir
Građani se sve češće žale, ali pomoći nema. Upravo je Ustavni sud
početkom godine odlučio da romobili spadaju pod pješake, što
znači da mogu juriti koliko god žele i ne moraju nositi nikakvu
zaštitnu opremu.
“Sad da pokraj nas na Zrinjevcu projuri romobilist sa 30
kilometara na sat, ne možemo ga kazniti, jer ne postoji zakonska
regulativa koja propisuje brzinu kojom se pješak može koristiti
takvim sredstvom poput električnog romobila, međutim vozač
romobila mora voditi računa o sigurnosti drugih sudionika u
prometu”, govori Krešimir.
Nezgoda je sve više
U nekim europskim zemljama romobilisti nisu vodili brigu ni o
tuđoj ni o svojoj sigurnosti. U Londonu je podletjevši pod
kamion, prije mjesec dana poginula 35-ogodišnja youtuberica.
Mjesec dana ranije na isti je način poginuo i muškarac u Parizu.
Nezgoda je sve više pa je i sve više zemalja odlučilo električne
romobile prebaciti na cestu.
“U Hrvatskoj još nemamo zabilježen niti jedan takav slučaj, u
kojem je neko tijelo lokalne samouprave išlo u reguliranje takvih
stvari, ali to ne znači da se u budućnosti tako nešto neće
dogoditi”, govori Krešimir.
“Kupio sam električni romobil da se prijatelj i ja možemo voziti,
kako bi bili mobilniji i mogli bi reći više iz zafrkancije. To je
onaj kasni pubertet”, kaže Renato Masić iz
Zagreba.
“Naši romobili su bolji od tatinih, jer ako se voziš na
električnim romobilima i padneš, velika je mogućnost da imaš veću
ozlijedu nego na običnom romobilu”, govori Darian
Graonić iz Zagreba.
“Kod opasnosti ovisi kako se gleda, odnosno kako se vozi i ako se
pazi onda nije opasan, ali ako se ne pazi onda je jako opasan”,
kaže Masić.
“Prvi dan kad smo uzeli romobile išli smo đir po cijelom gradu,
bili smo uzbuđeni kao klinci od 15 godina. Jurimo dolje po trgu i
idemo na cvjetni da ćemo nazad prema Jarunu i odjednom golub. U
zadnjoj sekundi sam se sagnuo inače bi mi se zabio direktno
u čelo”, govori Saša Graonić iz Zagreba.
“Bilo je situacija sa stupom, ali nisu to sve situacije u kojima
smo mi krivi. Najgore je kada ljudi imaju slušalice u ušima pa
uopće ne čuju i ne vide nas. Imamo zvona na ovim romobilima pa
zvonimo unaprijed, ali oni ne čuju nego samo izlaze van, uopće ne
gledaju”, kaže Masić.
“Tata vozi polako”
“Kada tata ide u zavoj ne uspori, nego ide naglo pa ga ja
upozoravam da mora biti oprezan”, govori
Darian “Ja ga isto upozoravam i
vičem: tata vozi polako”, kaže Darianov brat Matej
Graonić.
“Električni romobil je u biti skroz praktična stvar, na primjer
kad je lijepo vrijeme za otići na posao s Jaruna u u grad nešto
obaviti, vratiti se na posao pa doći doma i ponovno otići na
posao je prva liga. Napravim 20 do 25 kilometara dnevno, a auto
uopće ne palim po sedam dana”, govori Saša.
Imaju dovoljno godina i znaju da trebaju paziti. Svjesni su da
mogu biti opasni i za sebe i za druge. “Ne vozimo se 25
kilometara na sat uz pješake, nego malo usporimo. Problem je to
što se ne čuje, ali zato je zvono gore i zvoniš da upozoriš
pješake”, kaže Masić.
Ni oni, ali ni policajac s kojim smo razgovarali ne misle da bi
reguliranje električnih romobila, na način da ih se smjesti na
cestu, bilo pametno rješenje. Lako je moguć još veći prometni
kolaps i još više nezgoda.
“Nije baš ugodno voziti se po cesti i da auti prolaze iza tebe,
nikad ne znaš kuda idu ili što namjeravaju. Hoće li stati ili će
te trknuti, hoće li napraviti nekakav manevar ili neće”, kaže
Masić. “Bicikl se vidi i čovjek na biciklu
je visoko, dok je ovo kao da pješke trčiš po cesti. Tako bi to
izgledalo”, govori Saša
Za sada u Hrvatskoj romobilisti ostaju u kategoriji pješaka.
Jedino što svi mogu je pozivati na oprez.