Rak vrata maternice treće je po učestalosti sjelo raka žena u
svijetu.
Međunarodna agencija za istraživanje raka iznosi da je u 2008.
godini dijagnosticirano oko 529.000 novooboljelih žena. Te iste
godine umrlo je zbog te bolesti 275.000 žena od toga se 88%
odnosi na zemlje u razvoju (53 000 u Africi, 31 700 u Latinskoj
Americi i na Karibima, i 159 800 u Aziji).
U Europi je od raka vrata maternice u 2008. godini oboljelo
gotovo 54.500, a umrlo više od 25.000 žena. Istočna Europa
područje je najveće pojavnosti i smrtnosti od raka vrata
maternice u Europi, a vodeće mjesto zauzimaju Bugarska sa stopom
od 21,4/100.000, Makedonija sa stopom od 21,9/100.000 i Rumunjska
sa stopom od 23,9/100.000. Istodobno u navedenim zemljama
zabilježena je i najveća stopa smrtnosti od 7,3/100.000 u
Bugarskoj do 11,9/100.000 u Rumunjskoj. Najnižu stopu pojavnosti
raka vrata maternice u Europi ima Finska (ona je u 2007. godini
iznosila 3,7 na 100.000), a ujedno Finska ima i najnižu
stopu smrtnosti od raka vrata maternice (2007. godine stopa je
iznosila 0,7 na 100.000).
Hrvatska u odnosu na istočnu Europu ima povoljniju situaciju, ali
u odnosu na zapadnu Europu znatno lošiju. U Hrvatskoj je rak
vrata maternice deveto najčešće sjelo raka u žena s 360
novooboljelih u 2008. godini, što čini 4% svih zloćudnih bolesti
žena (gruba stopa 16,8/100.000).U 2007. i 2009 godini umrlo je u
Hrvatskoj 114 žena, gruba stopa 5,0/100.000). Kako je vidljivo
unutar same Europe postoje velike razlike, a jednako tako i
unutar same Hrvatske što je za nas koji se bavimo javnim
zdravstvom nedopustiva situacija. Preventivne mjere za rak vrata
maternice u Hrvatskoj od šezdesetih godina prošlog stoljeća,
dovele su do značajnog pada broja novooboljelih žena kroz
razdoblje od dva desetljeća (44%). Silazni je trend bio prisutan
sve do 1991. godine, no nakon tog razdoblja ne primjećuju se
značajni pomaci.
Od 2005. do danas u Osječko-baranjskoj županiji postupno se
smanjuje broj novooboljelih žena, od vodeće pozicije na razini
hrvatske do današnjeg broja koji je na razini prosjeka Hrvatske,
ali pri tome uz još visoku smrtnost koja je znatno iznad
Hrvatskog prosjeka. U Osječko-baranjskoj županiji je rak vrata
maternice deveto najčešće sjelo raka u žena s 23 novooboljele
žene u 2008. godini, što čini 3,5% svih zloćudnih bolesti žena
(gruba stopa 13,4/100.000). U 2008. umrlo je 13, a u 2009 godini
14 žena, gruba stopa 8,2/100.000), što čini 3,6% svih smrti od
raka u žena.
Rezultati provedenih preventivnih pregleda na području
Osječko-baranjske županije kroz godinu i pol (2009 i 2010) u 6
ginekoloških ordinacija primarne zdravstvene zaštite na uzorku od
374 žene koje nisu bile kod izabranog ginekologa 3 i više godina
ili nisu obavile PAPA test u zadnjih 6 mjeseci pokazuju
poražavajuće rezultate. Seoske žene mlađe od 50 godina u prosjeku
nisu obavile pregled kroz 6 godina a gradske žene iste dobi 5
godina. Kod žena starijih od 50 godina situacija je još
poražavajuća. Seoske žene u prosjeku nisu obavile pregled 10
godina, pri čemu je velik broj onih koje pregled nisu obavile 20
godina ili uopće ne pamte da su isti obavile ikada. Što se pak
gradskih žena starijih od 50 godina tiče u prosjeku pregled nisu
obavile 7 godina.
Dobro organizirana zdravstvena zaštita žena jedan je od bitnih
čimbenika za očuvanje i unapređenje kvalitete života žena uopće.
Kroz skrb o materinstvu, planiranje obitelji, zaštitu žena od
malignih bolesti čini temelj osiguranja biološke reprodukcije
pučanstva, a kroz važnu ulogu u obitelji i odgoju kao i
značaja radne produktivnosti žena u društvenom okružju,
predstavlja i treba biti vodeći i najvažniji zadatak svakog
društva. Ono što imamo danas zaslužuje samo prolaznu ocjenu.
Sustav orijentiran samome sebi, razjedinjenost zdravstvenog
sustava kako po horizontalnoj osnovi tako i vertikalnoj ukazuje
kako u narednim godinama ukoliko želimo u društvo izvrsnih moramo
biti razboriti, praktični i reorijentirati se prema onima zbog
kojih postojimo. Ovoj negativnoj slici znatno pridonose i velike
regionalne razlike u društveno-ekonomskom razvoju, a što je na
primjeru Osječko-baranjske županije jasno vidljivo. U ovim
nastojanjima same žene moraju biti značajan partner kroz
podizanje svijesti o važnosti odlazaka na redovite preglede, kroz
odgovorno spolno ponašanje, stalnu edukaciju već od same obitelji
te kroz sve druge institucije odgoja i obrazovanja. U svemu tomu
značajan doprinos treba dati i lokalna zajednica i radno okružje
i rezultat ne bi smio izostati.
Autor: dr. Nikola Kraljik, Zavod za javno zdravstvo
