Nacija smo ponosna na vojno-redarstvenu akciju Oluja i njenu godišnjicu, 5. kolovoza, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Hrvatskim trobojnicama mašemo na tekmama i dočecima sportaša, na
svadbama, no u znak sjećanja na Oluju i druge dane ponosa i slave
iz Domovinskog rata i stvaranja samostalne RH, u pravilu izostaje
njihovo isticanje na kućama.
U njihovomisticanju potpuno je revnosno bilo za prošlog režima,
što mnogi danas pojašnjavaju nekadašnjom “obvezom iz sistema”.
Đakovčanin Darko Haramina hrvatsku zastavu
neizostavno ističe za svakog državnog praznika, a tako će,
najavljuje, biti i za ovogodišnju godišnjicu Oluje.
On i samo još pokoji susjed rijetki su u svojoj ulici s tom
praksom. “To mi nalaže moja savjest, moje domoljublje, ljubav
prema svome narodu i svojoj državi za koju sam ranih 90-ih, na
kraju krajeva, išao i ginuti”, pojašnjava
Haramina.
Prisjeća se, za prošlog režima svi su stavljali zastave “jer su
se bojali kazni”. Izostanak daleko većeg broja hrvatskih barjaka
na “čelima” kuća za državne praznike – stvar nemara, površnosti,
opće nezainteresiranosti, “nedržanja do svoga”, odraz razočarenja
pojedinca sadašnjim trenutkom ili nešto šesto? U pravilu ne znamo
ni (sve) nazive državnih blagdana pa je pitanje je li posrijedi i
“hrvatski zaborav”.
Fejsbukovci na to pitanje odgovaraju osnivanjem grupe
što već broji više od 30.000 članova, a poziva na akciju
Ponosni na Oluju u kojoj se ističe poziv na
obilježavanje te velike vojno-redarstvene akcije isticanjem
hrvatske zastave na svim zgradama.
– Preplavimo naše gradove trobojnicama i time pokažimo svima
da smo ponosni na obranu RH i na sve hrvatske branitelje koji su
sudjelovali u obrani hrvatske domovine, što mislimo o sramotnim
presudama hrvatskim generalima i hrvatskom narodu. Mi znamo što
je bilo i nećemo dozvoliti iskrivljavanje povijesnih činjenica.
Želimo osudu svim srpskima agresorima za sve zločine počinjene na
teritoriju RH i tražimo zaštitu i prestanak progona hrvatskih
branitelja. Akcija Oluja je legitimna akcija HV-a i hrvatskog
naroda. Stoga, 5. kolovoza podiginimo hrvatske barjake, stoji u
pozivu na akciju koju su podržali braniteljski i drugi
portali.
Najčešće se kupuju za svadbe, sportske klubove…
U prodavaonicama čiji asortiman obuhvaća i hrvatske zastave,
cijena im se, ovisno o veličini i dodatoj opremi, poput
zlatnožutih resica, kreće od 80 do gotovo 400 kuna. Prodavači
kažu da brojni kupci kupuju zastave, ponajviše za svadbe, za
potrebe sportskih klubova, kao navijački rekvizit, a tek potom za
obilježvanje značajnih hrvatskih datuma na privatnim kućama.
[important title=ISTIČETE LI NA DRŽAVNE PRAZNIKE
BARJAK?]Danijel Geošić, Đakovo: Ne ističem
zastavu jer ju nemam, no svakako podržavam praksu isticanja tog
državnog obilježja za praznike. Čini mi se neopravdno što se na
to zaboravlja, jer su za slobodnu domovinu žrtvovani mnogi životi
ljudi, koji su se za tu istu zastavu i borili. No, na žalost, ne
ističu ju ni neke ustanove.
Sanja Katić, Đakovo: Ne postavljam zastavu.
Mislim da RH danas nije ono za što su se mnogi borili i poginuli
od 1991. do 1995.. Danas je to zemlja velike nezaposlenosti,
kojoj i ja već neko vrijeme pripadam. Dozvoljena je velika
pljačka u pretvorbi i privatizaciji za što se naši branitelji
nisu borili.
Branko Jurić, Budrovci: I sam sam, kao
19-godišnjak iz redovnog sastava, bio sudionik Oluje, na potezu
Glina-Petrinja. Ponosan sam na to i na tu cijelu akciju. Nas
petorica suboraca slavili smo to kao drugi rođendan. No,
nedovoljno se to danas cijeni, sjetite se samo haaških
presuda.
Blaženka Markotić, Kuševac: Ne stavljam
zastavu u te dane. Brat mi je kao 20-godišnjak poginuo u
Vukovaru. Nije se borio i život dao za ovakvu državu u kojoj je
velika nezaposlenost uslijed koje sam bez posla i ja ostala, u
kojoj je na djelu krađa, lopovluk. Razočarana sam takvim
stanjem.[/important]
S.ŽUPAN (Glas Slavonije)
