Mljekari su, dakle, već danima u prosvjedu, a otkupna cijena milijeka top tema je domaće poljoprivrede.
S jedne strane imamo nezadovoljne proizvođače, koji kažu da im je
proizvodnja nesiplativa te da ih svako daljnje smanjenje otkupne
cijene mlijeka vodi u definitivnu propast, a s druge je strane
mlijeko na policama trgovina poprilično skupo za krajnje
potrošače.
Što je prava istina u cijeloj toj priči? Treba li
Hrvatskoj uopće domaća proizvodnja ili ćemo i ovdje stvari
rješavati uvozom i trgovinom?
Ivica i Josip vodeći su proizvođači mlijeka na
svojem području. Nastavili su obiteljsku tradiciju uzgoja krava,
izgradili nove i moderne farme, proširili proizvodnju i podigli
je na visoku tehnološku razinu. Za to su trebali ogromne kredite,
a podigli su ih na nagovor države, i ubrzo požalili.
Krivo je ministarstvo, koje nije donijelo
zaštitnu cijenu mlijeka, ali i uvoznički lobiji i trgovački
lanci, koji, kažu seljaci, ostvaruju ekstra profite na njihovom
trudu i muci. Najnovija situacija s otkupom mlijeka samo je dio
te prljave igre.
Građanima se puno otkidalo od usta, da bi imali
jeftini domaći proizvod, a nemaju ga. Male su, očito, koristi
imali i poljoprivrednici, jer su, kažu, na rubu propasti. U čijem
su onda interesu davane subvencije. Zašto ih ne bi vratili, ako
su zavrišli u pogrešnim kanalima, a ako su, pak, bačene u vjetar,
gdje je odgovornost, onih koji su svojom nesposobnošću tako nešto
dopustili.
Tekst i video: STV
