Kulen, velika uzdanica istočnohrvatske turističke gastroponude i "nerazrađeni” motor razvoja njezine prehrambene industrije, taj slavonski autohtoni tradicijski specijalitet kojemu se divio svatko tko ga je kušao, iako su za to činjeni golemi napori, nažalost, nije doživio svoj razvojni slijed kakav se očekivao, te sve ozbiljnije gubi dah u tržišnoj utrci.
Iako o kulenu svi govore s ushićenjem, čini se kako se mnogo toga
posljednjih desetak godina urotilo protiv njega. Zajedno sa živim
svinjama i svinjskim mesom, njegov je izvoz već nekoliko godina
zabranjen u zemlje EU, a u Hrvatskoj je na tek 30 posto
samodostatnosti smanjena proizvodnja (uzgoj) svinja.
Pad svinjogojske proizvodnje
Nikad nije zaživio ni Operativni program potpore proizvodnji
slavonskog kulena, a u robnim centrima prodaju se jeftini,
počesto i od uvoznog mesa proizvedeni slični proizvodi
deklarirani slavonskim kulenom, koji s tim izvornim proizvodom
načinjenim od biranih komada mesa svinje i potom pomno njegovani
bar idućih devet mjeseci, imaju isto toliko veze kao da se paška
čipka proizvodi na kompjutorski vođenim tkalačkim strojevima.
Hrvatska gospodarska komora – Županijska komora Osijek već
dvanaest godina u kontinuitetu organizira ocjenjivanje kakvoće
slavonskog kulena.
– Kroz to smo u svom gospodarskom razmišljanju uspjeli
uvjeriti naše proizvođače s prostora Slavonije i Baranje da se
tom djelatnošću moraju ozbiljno baviti, da djelatnost moraju
registrirati te danas veseli činjenica da smo u tome i u velikoj
mjeri i uspjeli. Velik broj gospodarskih objekata sada su
registrirani za tu proizvodnju i nalaze se u upisu Ministarstva
poljoprivrede – Uprave za veterinarstvo i proizvode vrijedan,
gotovo standardizirani proizvod, koji će moći imati svoje mjesto
i u izvozu na tržište EU, kaže Ernest Nad,
voditelj Odjela za poljoprivredu Županijske komore Osijek.
Pritom ističe da se sada nastoje više usmjeriti na
promotivno-prodajne aktivnosti toga proizvoda u zemlji, a uskoro
i na prostoru EU, kada Hrvatska za nešto manje od godinu dana
postane punopravna članica te velike asocijacije s 500 milijuna
stanovnika/potrošača.
[important title=BROJKE]1,5 milijuna komada svinja godišnje
tovljeno je ranijih godina
400 tisuća tovnih svinja sada se godišnje proizvodi
2,5 milijuna komada utovljenih svinja iznosi godišnja
potrošnja
30% iznosi samodostatnost proizvodnje svinjskog mesa
500 tona iznosi približna godišnja proizvodnja kulena[/important]
Budućnost slavonskog kulena umnogome zamagljuje sve manja
svinjogojska proizvodnja koja ni izbliza nije dovoljna za domaće
potrebe. Analogno tome, javljaju se i veći problemi oko
pasminskog sastava svinja koji ulazi u preradu na tržište
Republike Hrvatske.
Naime, pravi slavonski kulen jedino je moguće proizvoditi od
domaće slavonske svinje. U uvjetima kada Ministarstvo
poljoprivrede daje sve manje potpore svinjogojstvu, broj
uzgajivača slavonske svinje opada, jer ne mogu izdržati cjenovni
disparitet dugotrajnijeg i znatno skupljeg ciklusa proizvodnje
bez ozbiljnije pomoći. Tako ta proizvodnja postaje ekonomski
neinteresantna, te se gubi domaća pasmina svinja, što predstavlja
i značajan razlog da Hrvatska još uvijek nije dobila oznaku
izvornosti slavonskog kulena.
Nužno udruživanje
– Stoga, ne promijenimo li politiku poticaja u svinjogojskoj
proizvodnji i ne budemo li aktivnije radili na sufinanciranju
projekata kroz ruralni razvoj prema Zakonu o potporama i na taj
način ne podignemo razinu proizvodnje, sigurno je da postoji
bojazan da bi danas-sutra kulen, proizvod koji ima sve preduvjete
da postane snažan izvozni brend prehrambene industrije Hrvatske,
mogao jednostavno nestati, sa zebnjom ističe Nad.
No, da se to doista ne bi i dogodilo, morat će se više raditi na
njegovoj komercijalizaciji. Proizvođači kulena moraju stvoriti
nov organizacijski oblik, jer sadašnja (uglavnom) prodaja na
kućnom pragu, može biti samo polazna stepenica za ozbiljno
gospodarsko razmišljanje.
– Stoga je nužno udruživanje u zadruge, trgovačka društva,
klastere i slično, upravo onako kako to u posljednje vrijeme rade
i druge branše kod nas. Pritom veliku pomoć u svemu tome moraju
dati i ministarstva gospodarstva i poljoprivrede, ali i lokalne
zajednice, sve u cilju da proizvodnja slavonskog kulena u
Slavoniji i Baranji ima rast i sigurnu budućnost, zaključuje
Nad.
[blockquote]STOTINJAK REGISTRIRANIH PROIZVOĐAČA U
HRVATSKOJ
Danas ne postoje pouzdani podaci koliko se slavonskoga kulena u
Hrvatskoj proizvodi. No, prema istraživanju Županijske komore
Osijek, a i podacima dobivenim kroz ocjenjivanja kakvoće
slavonskog kulena u njezinoj organizaciji te onima u Otoku,
Brodu, Požegi, Jagodnjaku i nekim drugim takvim manifestacijama,
godišnje prodefilira gotovo 100 gospodarskih subjekata. “Riječ je
o proizvođačima koji imaju registrirane objekte i neke naše
procjene govore o godišnjoj proizvodnji o približno 500 tona
kulena, kaže Nad, i ističe da je to daleko manje nego što bi
mogao “potrošiti” naš turizam, ali i već iskazan veliki interes
za tim proizvodom u zemlji i inozemstvu.[/blockquote]
[blockquote]NATJECANJA UNAPRIJEDILA
KAKVOĆU
Prof. dr. Antun Petričević, emeritus, veliki poznavatelj
slavonskog kulena i čest član ocjenjivačkih sudova na natjecanju
u kakvoći slavonskog kulena, ističe da je posljednjih 20-ak
godina, od kada se natjecanja održavaju, u velikoj mjeri
unaprijeđena kakvoća tog autohtonog slavonskog gastroproizvoda.
Sudionicima natjecanja ukazano je na propuste koje čine i sada
kuleni dobivaju velik broj bodova, te su takvi sve bliži upravo
izvornom okusu i izgledu kakvi su nastali u trokutu
Županja-Vinkovci-Đakovo, nakon dolaska austrougarske vojske, koja
je istjerala s toga područja Turke, poslije čega je i počela
tradicija suhomesnatih proizvoda u Slavoniji.[/blockquote]
Nikola VUKADINOVIĆ (Glas Slavonije)
