Opsežno istraživanje u kojem je sudjelovalo gotovo 6.000 ispitanika tijekom proteklih mjeseci provela je Udruga roditelja "Korak po korak" u okviru projekta "Osnažimo pravo djece da budu sigurna".
Istraživanje ukazuje na zabrinjavajuće rezultate u području
poznavanja i primjene propisa kojima se štiti dijete od nasilja u
obitelji. Tako je gotovo polovica mladih ispitanika i
trećina ispitanih roditelja izjavila da ne znaju da je u
Hrvatskoj tjelesno kažnjavanje zakonom zabranjeno.
Gotovo 40 posto mladih izjavilo je da će kao roditelj koristiti
tjelesno kažnjavanje kada dijete to zasluži što ukazuje da mladi
nisu pripremljeni za pozitivne oblike roditeljstva. Oko
30 posto ispitanih stručnjaka u školama i dječjim vrtićima ne
znaju da ih u Hrvatskoj zakon obvezuje na prijavu kršenja
djetetovih prava, dok je svim ispitanicima zajedničko
nepovjerenje u sustav i provedbu propisa i zakona.
Ovo su samo neki nalazi istraživanja koje je Udruga roditelja
“Korak po korak” provela u partnerstvu s udrugama Alfa Albona iz
Labina, Feniks iz Dubrovnika, Portal Alfa iz Belišća i U.Z.O.R.
iz Rijeke te u suradnji s Istarskom županijom i gradovima
Dubrovnikom, Belišćem, Labinom, Rijekom i Zagrebom. Istraživanje
je provedeno na području pet hrvatskih županija –
Dubrovačko-neretvanske, Osječko-baranjske, Istarske,
Primorsko-goranske i Grada Zagreba. Rezultati istraživanja
predstavljeni su jučer u okviru okruglog stola na temu “Sigurnost
djece (ni)je moj posao?”, na kojem su sudjelovale dr. sc. Arijana
Mataga Tintor iz Odjela za društvene djelatnosti Grada Velike
Gorice te psihologinje Marina Trbus i Gorana Hitrec iz Udruge
roditelja “Korak po korak”. Prisutne je u ime Grada Zagreba
uvodno pozdravila Biserka Bucković, posebna viša savjetnica
gradonačelnika Grada Zagreba, a na okruglom stolu sudjelovali su
i Petra Radić, Dorotea Šušak, Petar Soldo i Hrvoje Kožić,
maturanti V., VI. i Klasične gimnazije u Zagrebu, koji su
predstavili perspektivu mladih o istraživanju.
“U okviru projekta ‘Osnažimo pravo djece da budu sigurna’
provodimo brojne aktivnosti kojima je cilj jačanje prava djece da
budu sigurna od nasilja, u čemu glavnu ulogu imaju otvaranje i
jačanje dijaloga svih uključenih u zaštitu prava djece, od
lokalnih udruga preko lokalnih i regionalnih uprava do javnih
institucija i pružatelja usluga. Okosnica je projekta upravo
provedeno istraživanje, a rezultati i saznanja koje smo dobili,
putem upitnika i tijekom fokusnih grupa, pokazuju nam da je nužno
ojačati ulogu institucija, ali ne samo kroz slovo na papiru.
Bitna je konkretna provedba propisa i zakona, kao i snažnija
edukacija mladih, roditelja i odgojno-obrazovnih djelatnika o
njihovim pravima i obvezama koje se tiču zaštite djece od
nasilja, ali i međusobne suradnje svih dionika u sustavu
zaštite”, istaknula je Marina Trbus,
voditeljica projekta “Osnažimo pravo djece da budu
sigurna”.
Rezultati upitnika koji su ispunjavali mladi, učenici srednjih
škola, pokazali su tako da čak 64 posto srednjoškolaca u
svojim školama pronalaze prostor u kojem mogu razgovarati s
osobom od povjerenja, čime su dali do znanja kako je
nužno nastaviti razvijati resurse u školama koji mogu i trebaju
imati značajnu ulogu u prevenciji nasilja. Mladi su ocijenili da
je njihova okolina sigurna, no istovremeno je više od 30
posto izjavilo da smatraju da je većina njihovih vršnjaka
doživjela fizičko nasilje u obitelji, odnosno više od 36 posto da
su njihovi vršnjaci doživjeli nasilje od svojih
vršnjaka, čime su pokazali da se njihova granica
tolerancije prema nasilju i onome što smatraju nasiljem spušta.
Zabrinjava i činjenica da su mladi ocijenili da poneki šamar neće
ugroziti razvoj djeteta te navode da je najveći broj roditelja
barem jednom u životu fizički kaznio dijete. Na poziv da iskažu
svoje mišljenje o tome što bi moglo pomoći u borbi protiv
nasilja, mladi najčešće navode “Da me roditelji prestanu tući i
maltretirati”, odnosno “Da roditelji koji zlostavljaju djecu
dobiju kaznu i da to više ne rade”. Time šalju jasnu poruku da
žele da njihova okolina prepozna kad je dijete žrtva obiteljskog
nasilja i pomogne mu.
Kad je riječ o roditeljima, zabrinjava činjenica da je tek svaki
peti roditelj u istraživanju sudjelovao u nekom obliku edukacije
o nasilju tijekom protekle godine. Po pitanju očekivanja od
ustanova, roditelji su pokazali kako nemaju previše povjerenja u
sustav. Više od polovice izjavilo je da smatraju da nakon prijave
nasilja počinitelj neće biti primjereno kažnjen, a gotovo 40
posto smatra da sustav neće zaštititi dijete od daljnjeg
nasilja.
Stručnjaci u školama na pitanje zbog čega ne prijavljuju nasilje
nadležnim institucijama navode da nemaju povjerenje u podršku
sustava, da smatraju da će posljedice prijave biti štetnije od
posljedica nasilja te da smatraju da će time nanijeti djetetu
više štete nego koristi. Stručnjaci u vrtićima ocijenili
su nedostatnima svoja znanja o procedurama te svojim obvezama
nakon prijave nasilja, o postupcima s nasilnim
roditeljima te o tome kako educirati djecu da se zaštite od
nasilja. Na pitanje zbog čega ne prijavljuju nasilje najviše ih
je odgovorilo da ih je strah da će djetetu napraviti više štete
nego koristi, potom da ih je strah od komplikacija sa sudom te da
ne vjeruju u učinkovitost djelovanja institucija.
Svi navedeni i ostali rezultati istraživanja i fokusnih grupa
koje su provedene s ključnim dionicima u zaštiti i promociji
prava djece (centri za socijalnu skrb, zdravstvo, policija,
pravosuđe, alternativna skrb, organizacije civilnog društva,
mediji, lokalna samouprava) ukazali su na tri skupine
problema vezanih uz zaštitu djece od nasilja. Kod
problema vezanih uz zakonodavstvo istaknuli su se nedostatak
propisa s jedne strane i hiperprodukcija propisa s druge strane.
U području provedbe zakona uočeni su nedostatak stručnih kadrova,
nemoć sustava, nedostatak sankcija i često neprijavljivanje
nasilja. Uz to, kod jednog od ključnih aspekata učinkovitosti
sustava zaštite djece od nasilja – suradnje među institucijama –
na fokusnim grupama utvrđeno je da “Nema strategije, nego svatko
radi na svoju ruku”, kao i da “sustav nije usklađen i onda se
stalno događaju greške i rupe u sustavu, i sve se prelama na
leđima djece, onih koji su to najmanje zaslužili.”
U okviru projekta tijekom listopada slijede okrugli stolovi i u
drugim gradovima koji su sudjelovali u istraživanju na kojima će
sudionicima projekta i javnosti biti predstavljeni rezultati
istraživanja te će se potaknuti javna rasprava o ključnim
problemima i mogućnostima bolje prevencije nasilja nad
djecom.
Na jučer održanom okruglom stolu u Zagrebu sudionici su donijeli
ključne preporuke za uspješniju primjenu propisa i zaštitu djece
od nasilja. Tako je istaknuta potreba za sustavnom
edukacijom svih dionika, od mladih i roditelja do
stručnjaka, s osobitim naglaskom na razvoju kompetencija, osobne
odgovornosti i motivacije za djelovanjem. Nužno je veće ulaganje
u razvoj roditeljskih kompetencija te uključivanje svih roditelja
u edukativne aktivnosti i izgradnju partnerskog odnosa roditelja
i stručnjaka, kao i uspostavljanje učinkovitijih institucionalnih
mehanizama međusektorske i međuresorne suradnje kako bi se
izbjeglo nepovjerenje među sustavima i dodatna viktimizacija
djece i obitelji.
Aktivnosti i programi podrške djeci i obiteljima trebaju biti
utemeljeni na utvrđenim potrebama te znanstveno praćeni i
evaluirani, a takve primjere dobre prakse treba poticati i
podržavati. Mora se poticati razmjena informacija među
stručnjacima i žurnost postupanja za zaštitu djeteta, kao i
koristiti mogućnosti lokalne samouprave kako bi se izgradili
učinkovitiji lokalni mehanizmi djelovanja u skladu s lokalnim
potrebama. Važno je koristiti resurse udruga, graditi partnerstva
s njima i povećati prepoznatljivost njihovih aktivnosti, ali i
evaluirati njihove programe te podržati provedbu onih koji su se
pokazali učinkovitima. Naposljetku, neophodno je voditi se
primarno najboljim interesom djeteta i njegovom dobrobiti te
poticati osobnu i profesionalnu odgovornost u zaštiti sigurnosti
djece.
Konačan rezultat projekta bit će izdavanje priručnika koji će
sadržavati rezultate istraživanja, zaključke i preporuke za bolju
provedbu zakona koji će štititi djecu od nasilja, a bit će
namijenjen ključnim dionicima u zaštiti i promociji prava
djece.
Projekt “Osnažimo pravo djece da budu sigurna” započeo je 1.
srpnja 2013. i trajat će do 1. ožujka 2015. godine. Vrijednost
projekta iznosi 749.022,64 kuna (100.486,00 eura), od čega
Europska unija sufinancira iznos od 592.593,00 kuna (79.500,00
eura), dok ostatak financiraju Ured za udruge Vlade Republike
Hrvatske i Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva u
sklopu institucionalne podrške udruzi.