Sveučilište u Pečuhu popularna je destinacija kod hrvatskih, a posebice osječkih studenata, koji koriste neke od programa međunarodne mobilnosti (Erasmus, CEEPUS i sl.). Ono svojim studentima, uključujući i međunarodne studente, nudi brojne mogućnosti i pogodnosti.
Uspoređujući ga statistički sa Sveučilištem Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, ukupni broj fakulteta, studijskih programa i studenata (nešto više od 20 000) podjednak je, no drastična je razlika u broju međunarodnih studenata, budući da pečuško Sveučilište broji oko 2 500 međunarodnih studenata, od čega oko 250 studenata u sklopu Erasmus+ mobilnosti, dok se osječko Sveučilište ne može podičiti ni približno takvim brojkama.
Što se tiče infrastrukture, objekata i prostora, pečuško
Sveučilište također je ispred osječkoga, budući da u svome
sastavu ima i veliku regionalnu središnju
knjižnicu (Dél-dunántúli Regionális Könyvtár és
Tudásközpont), koje se ne bi postidjele ni veće sredine i
metropole, dok je osječka sveučilišna knjižnica trenutno
institucijski i prostorno uparena s gradskom (Gradska i
sveučilišna knjižnica Osijek – GISKO) te posjeduje zasigurno
četiri do pet puta manji prostor.
Osim toga, pečuško Sveučilište posjeduje i športsku
dvoranu te zatvoreni plivački bazen, a poseban je
kuriozitet lijepo uređeni botanički vrt za odmor i
razbibrigu, u neposrednoj blizini Filozofskog fakulteta
(Faculty of Humanities), na zapadnoj strani grada.
Razvoju Sveučilišta, kao i svekolikom napretku te reklamiranju i
brendiranju grada na europskoj turističkoj karti, svakako je
pogodovala i dodjela titule Europske prijestolnice kulture, kojom
se Pečuh okitio 2010. Time mu je omogućeno povlačenje određenih
namjenskih sredstava iz fondova Europske unije, kojima su uređeni
pojedini muzeji, trgovi i fasade, a posebno se ističe uređenje
kompleksa zgrada poznate tvornice Zsolnay keramike u istočnom
dijelu grada, danas poznatijem kao Zsolnay kulturna četvrt, te
već spomenute knjižnice.
Studentski je život u Pečuhu dinamičan, čemu pogoduje i
velik broj međunarodnih studenata, od kojih su
mnogi smješteni u studentskim domovima na obroncima planine Meček
(Mecsek) – Hunyor i Boszorkány ili pak u privatnim stanovima za
iznajmljivanje, dok u organizaciji studentskog života
međunarodnih studenata prednjači volonterski Erasmus Student
Network (ESN Pécs), s pripremom niza zanimljivih događaja tijekom
čitavog semestra.
Osim njihove organizacije, u studentski život uključene su i
mnoge druge studentske organizacije i klubovi, a kao zanimljiv
primjer svakako valja istaknuti klub Szenes,
koji se nalazi u suterenu Filozofskog fakulteta i u kojem
studenti svakoga ponedjeljka samostalno organiziraju žive svirke
sa studentskim bendovima, nakon čega uglavnom slijedi nastup
DJ-a, uz promotivne cijene pića. Ovako nešto posve je nezamislivo
u Osijeku, odnosno Hrvatskoj, budući da je studentima u
potpunosti na odgovornost prepušten dio fakultetskog prostora
tijekom noći, u svrhu razonode, a ulaz je omogućen
svima, uz različite cijene za studente matičnog fakulteta,
studente drugih fakulteta pečuškog Sveučilišta te sve ostale
zainteresirane. Konačno, već i sama činjenica velikog broja
stranih studenata omogućava potencijal međusobne interakcije,
umrežavanja kontakata, svakodnevnog prakticiranja komunikacijskih
vještina stranih jezika te opće kulturne razmjene.
Zanimljivost Sveučilišta u Pečuhu je i mogućnost studija
hrvatskog jezika i književnosti, odnosno postojanje
zasebne Katedre za hrvatski jezik i književnost na Filozofskom
fakultetu. Od ostalih hrvatskih institucija i društvenih
organizacija u gradu, valja izdvojiti Hrvatsko kazalište,
Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, Hrvatski školski centar
(vrtić, osnovna škola, gimnazija i kolegij), Hrvatski klub August
Šenoa, Maticu hrvatsku Pečuh, Generalni konzulat Republike
Hrvatske i dr. U Pečuhu se povremeno održavaju i nedjeljne svete
mise na hrvatskom jeziku pa je na taj način moguće pronaći i
duhovni mir. Sve u svemu, Pečuh mnogo pruža, iako se ne radi o
prevelikom gradu (nekih 150 000 stanovnika), a uz sve navedene
mogućnosti, velika mu je prednost i blizina Republike Hrvatske.
Tekst: Domagoj Tomas