Da se micro:bit može koristiti u integriranoj nastavi informatike i fizike pokazali su učenici 2b razreda Jezičnog usmjerenja Gimnazije Vukovar vođeni nastavnicom informatike Sanjom Pavlović Šijanović i nastavnikom fizike Ivanom Menđušićem.
Iako jezična usmjerenja u gimnazijama imaju informatiku samo u
drugom razredu i iako je ova školska godina za njih tek početak
intenzivnijeg bavljenja područjem programiranja, učenici
vukovarske gimnazje pokazali su da je programiranje uz pomoć
Makecode sučelja znatno olakšano te pristupačnije za početnike u
svijetu kodova, a samim tim i poticajnije jer su postignuća na
zavidnoj razini.
Naime web sučelje za programiranje micro:bita u Makecode editoru
(link: https://makecode.microbit.org/
) sa lijeve strane sadrži simulator na kojem se odmah po pisanju
programa, sam program i izvršava pa se vizualizacijom istovremeno
uočavaju isprogramirane radnje a uz to jednostavno možemo učiti i
bez samog uređaja. U sredini se nalazi izbornik sa kategorijama
naredbi iz kojeg odabiremo željene naredbe i odvlačimo ih u desni
dio sučelja gdje pišemo program. Upoznavanje sa sučeljem i
pisanje prvog programa “Smješka” kojeg su potom učitali na
micro:bit, bile su njihove početne aktivnosti, koje su
rezultirale 100% uspješnošću i istim postotkom izazvale
zadovoljstvo i želju za danjim aktivnostima. Vrlo brzo su
savladali programiranje tipkala, definiranje varijabli, smisao
programskih petlji, ispitivanje uvjeta i ugradnju matematičkih
operatora, što im je bilo potrebno za glavni
zadatak – programiranje micro:bita – senzora i konvertera
temperature.
“Započeli smo jednostavnijim zadatkom u kojem je micro:bit
samo očitavao temperaturu, potom ju pretvarao u stupnjeve
Celzijuse, preračunavao ih u Kelvine i na kraju u Fahrenheite. U
konačnici, pripremili smo micro:bit koji je našim programom
postao konverter izmjerene temperature. Time je naš posao vezan
za programiranje micro:bita bio završen
.
Nakon toga je nastupilo vakumiranje micro:bitova, jer smo
željeli da nam micro:bitovi – senzori, mjere temperature
zagrijavane vode, leda, otopljenog leda…Sve je to trebalo
pripremiti, pa smo se opskrbili i plamenikom, kutijom kuhinjske
soli, menzurama, ledom, posudama, vrećicama i uređajem za
vakumiranje…prava mala kuhinja i fizika u stvarnim situacijama.
Učenici su usvojili pojam termodinamičke ili apsolutne
temperature, te rad živina termometra. Prisjetili su se kako
pretvarati temperaturu iz Celzijeve u apsolutnu ljestvicu i
obrnuto, te kako pretvarati Fahrenheit u Celzijevu ljestvicu i
obrnuto,” kažu u Gimnaziji.
Micro:bit računala su mjerila nasumičene temperature koje su se
nalazile u različitim posudama. Izmjerene podatke početne (sobne
temperature) i konačne (npr. u nekoj od posuda) mjerili su u
nasumično odabranim mjernim ljestvicama. Dane su podatke
preračunavali u Celzijevu ili Kelvinovu temperaturnu ljestvicu da
bi dobili razliku temperature npr. kolika je razlika temperatura
prostorije i leda. Na jednostavan i zanimljiv način učenici su
razvili sposobnost kontrole varijabli koristeći se
proporcionalnom logikom.
“A kako kuhinju uvijek treba i pospremiti, tako smo na kraju
sve micro:bitove, izvadili iz vakumiranih vrećica, pospremili
baterije, oprali posude, ugasili plamenike, led se rastopio, pa
je bilo brisanja i parketa…i u konačnici, odradili smo jako puno
posla ali zadovoljstvo sa lica nas nastavnika i naših učenika
nije nestalo. Dapače, proveli smo i anonimnu anketu putem
edukativne društvene mreže Yammer, u kojoj smo tražili povratnu
informaciju učenika, da li im se ovakav način integrirane svidio,
i svi učenici su izrazili svoje zadovoljstvo i želju za ovakvim
vidom nastave.
Što nam je sve trebalo kako bismo sve ovo proveli? Puno
pripreme i osmišljavanja ovakvog načina rada, popis potrebnih
sredstava za ostvarenje željenih ishoda iz područja informatike i
fizike, entuzijazma i želje za kreativnijom i zanimljivijom
nastavom, i četiri školska sata (dva sata za potrebe obrade
sadržaja iz informatike i fizike i dva sata za implementaciju
obrađenih sadržaja kroz konkretnu primjenu),” zadovoljno
zaključuju.
Na kraju, slobodno možemo zaključiti da integrirana nastava, iako
iziskuje znatno više pripreme i znatno veći angažman učenika i
nastavnika, donosi i znatno više dobrobiti. Područja primjene
micro:bitova su neiscrpna, mogućnosti su neograničene i ovaj naš
primjer dokaz je da implementacija micro:bitova u nastavni proces
može pomoći učenicima u stjecanju znanja, vještina i sposobnosti
potrebnih da iz pasivne uloge korisnika digitalne tehnologije
prerastu u aktivne dizajnere i stvaraoce novih alata s kojima će
se moći unaprijediti učenje, rješavati probleme ili
jednostavno se zabaviti te u potpunosti iskoristiti prednosti
života i gospodarstva 21. stoljeća.