Rast stope bolovanja, koja je lani bila značajno veća u odnosu na 2017. godinu i broj dana provedenih na bolovanju povećala sa 15,5 milijuna na čak 16,9 milijuna radnih dana, trebalo bi se zaustaviti novim Zakonom o zdravstvenom osiguranju koji će uskoro u proceduru, a predviđa liberalizaciju kontrole bolovanja.
Vrlo nepopularna i u javnosti kritizirana mjera dala je
rezultata pa je enormno visoka stopa koja je u 2008. godini
dosegla čak 4,2 posto u godinu dana smanjena na 3,57 posto, što
je i poslodavcima i HZZO-u donijelo 230 milijuna kuna uštede.
Sadašnja stopa bolovanja nije ni izdaleka visoka kao 2008.
godine, ali ipak iz zdravstvenog budžeta za bolovanja dulja od 42
dana odlazi dvije milijarde kuna godišnje što je velik trošak.
Stoga je aktualni ravnatelj HZZO-a Lucijan
Vukelić odlučio zajedno s ministrom
Kujundžićem kroz novi zakon ozakoniti model koji
je prije 10 godina pravilnikom uredio tadašnji ministar zdravstva
Darko Milinović.
Riječ je o Pravilniku o ovlastima i načinu rada kontrolora HZZO-a
iz 2009. godine koji je propisao da u postupku provođenja nadzora
nad ostvarivanjem prava na bolovanje, kontrolori Zavoda, osim
provođenja nadzora u ordinaciji izabranog doktora primarne
zdravstvene zaštite, imaju pravo obaviti i neposrednu kontrolu u
kući osiguranika«.
Odmah se postavio problem zadiranja u privatnost građana, jer
nitko nema pravo bez odobrenja vlasnika stana ili kuće ulaziti na
njegov posjed. Objašnjenje je tada glasilo da inspektori neće
ulaziti u kuće na silu, već samo uz privolu osiguranika. No ako
netko ne pusti kontrolora da uđe i provjeri je li bolesnik doista
bolestan, smatrat će se da nešto skriva i da je potencijalno u
prekršaju. Model je jedno vrijeme funkcionirao, a onda se sve
vratilo na staro, podsjeća
Novi list.
Vukelić smatra da je taj model dobar i učinkovitiji od postojećih
komisija koje bolovanja provjeravaju jedino »na papiru«.
”Postojeći zakon svu ovlast prebacuje na komisije za
kontrolu bolovanja. Odlučili smo to liberalizirati, pa će naši
inspektori češće izlaziti na teren i provjeravati je li netko
doista bolestan ili nije. Postojeći model nije dobar, imamo
poslodavce koji već prvi dan traže kontrolu bolovanja, i onda
dođemo u situaciju da moramo odjednom kontrolirati 50 ili 60
oboljelih radnika u jednoj tvrtki, iako imate ljude koji su
zaista bolesni”, objašnjava Vukelić. Zato su, kaže,
zagušeni poslom, a već su dugo deficitarni kadrovima.
Kome će se od radnika ići provjeravati leži li doista u vlastitom
domu ili je možda zaposlen »u fušu«? Jasan je signal, kažu u
HZZO-u, često korištenje bolovanja. Ako je netko svaki mjesec na
bolovanju, onda tu nešto »smrdi« i signal je za slanje kontrolora
na teren.
Ako je suditi prema podacima HZZO-a iz pojedinih ispostava,
kontrolori bi mogli najviše ići na teren u Zagrebu, Čakovcu,
Gospiću, Pazinu i Rijeci. Rijeka je, naime, s ukupnom stopom
bolovanja od 3,68 iznad državnog prosjeka, a po učestalosti
bolovanja peta po redu u zemlji. Na četvrto je mjesto sa stopom
od 1,84 plasirana po bolovanjima kraćim od 42 dana, a ispred nje
su Pazin, Krapina i Sisak. Dubrovnik s druge strane ima najnižu
stopu od svega 1,30. U dužim bolovanjima, bitno lošije od Rijeke
stoje Čakovec i Zagreb, u kojem je stopa bolovanja najviša u
državi i gotovo dostiže 4,0.
Za visoku stopu riječkih bolovanja u nacionalnoj osiguravajućoj
kući nema objašnjenja, jedino je moguće zaključiti da loša
gospodarska klima, problemi »3. maja« prije svega, ljude tjeraju
u očaj i tako umjesto na radnom mjestu, koje im je ionako
neizvjesno, završe na bolovanju.
Izvor: Vijesti.hr