Očekivano Kukuriku je odnio pobjedu s dovoljno mandata da odgovornost za Hrvatsku preuzme u svoje ruke. Neočekivano HDZ je napravio bolji rezultat od svih prognoza i očekivanja (23,5%). Po broju osvojenih mandata Hrvatska je dobila dominantno lijevi Sabor, ali stvari izgledaju dosta zanimljivo ako se analiziraju pali glasovi.
Naime, Hrvatska nije uopće otišla u lijevo ako se pita
birače – skoro pa nema razlike izmeðu 2007. i 2011.
Kukuriku (957.935 glasova) i Laburisti (121.727) osvojili su na
ovim izborima manje glasova (ukupno 1.079.662) nego 2007. kada su
stranke Kukuriku koalicije zajedno osvojile 1.084.488 glasova.
Dakle, neosporno je da bi stranke Kukuriku koalicije i 2007.
zajedničkim nastupom pomele HDZ, kao što su napravile i 2011.,
samo bi rezultat HDZ-a bio nešto bolji od današnjeg. Apsurd
hrvatskog izbornog modela je da možeš osvojiti najviše glasova i
opet izgubiti izbore, što je razlog više da se ide u njegovu
reformu, sada kada za to ima dovoljno ruku i odlučnosti.
Pitat ćete se pa gdje su onda nestali glasovi
desnice – HSP je 2007. imao 83.006 (1 mandat), a HDSSB
44.552 (3 mandata), dok su ove godine imali dva HSP ukupno imala
135.769 glasova (1 mandat), a HDSSB 68.994 (6 mandata) – 77.205
glasova više, za 3 mandata više – ukupno 204.763 glasova. Dakle
bili su vrlo živi na ovim izborima, ali nažalost pojedinci i
podijeljeni. Dva HSP-a su združenim nastupom mogli uzeti 9
mandata i vjerojatno većinu Kukuriku koaliciji, što bi značajno
utjecalo na izborni rezultat po pitanju mandata. Najviše je
glasova izgubio HDZ – od 834.297 (2007.) na izborima 2011. su
dobili tek 548.074 – impresivnih 286.223 glasa manje.
Izbore 2011. pamtit ćemo mi analitičari po puno
zanimljivosti. Prvo izlaznost je bila manja 61,77%
(2011. – 2.380.391) u odnosu na 62,47% (2007. – 2.389.391) –
dakle glasalo je 57.514 birača manje. To potvrðuje da kampanja
nije bila mobilizirajuća, prevratnička – nego totalno atipična. I
to ne mislim samo na službena tri jedna kampanje, već cjelokupnu
izbornu godinu, a poglavito od ljeta do danas. Imali smo kampanju
u kojoj su vladajući i oporba zamijenili uloge i umjesto da
oporba napada vladajuće, oni su se trudili na sve moguće načine
napasti oporbu. Kukuriku se odlučio za strpljivu kampanju
“bez pogrešaka” što mu je na kraju donijelo pobjedu.
Koju nisu uzeli, kako to volim reći, ali pobjeda je pobjeda, bez
obzira na okolnosti i na tome im treba čestitati.
Najveći su gubitnici HSS, HSLS, HSP i Blok
umirovljenici zajedno koji su najčešće svoje taštine
stavili ispred znanja i vještina potrebnih za osvajanje mandata
na izborima. Oni su i ti koji su donijeli pobjedu Kukuriku, jer
su bili jedina stvarna opasnost njihovu uspjehu, poput Lesarovih
laburista.
HSS se uljujkao na poziciji zadovoljnog koalicijskog partnera
koji je računao na eventualno koaliciju, do koje nije došlo i
tada su se zatekli nespremni za kampanju. O tome koliko nisu
razmišljali što rade govori i to da su stavili popularnog
ministra Bajsa na drugo mjesto u II. izbornoj jedinici gdje
jednostavno nije imao šanse.
HSLS ili nije dovoljno znao ili nije bio dovoljno dobro
organiziran financijski i logistički zgrabiti priliku –
potencijal je tu postojao –skoro 40.000 glasova u zagrebačkim
izbornim jedinicama je odličan potencijal, za koji je šteta da ga
nisu pretvorili u barem jedan mandat.
Blok umirovljenici zajedno je precijenio potencijal i imena
stranke i Ljube Jurčića – vjerujem da su prema anketama vidjeli
već obavljen posao – no negativna kampanja i napadi im se nisu
dogodili slučajno – obje velike stranke su zaštitile svoje
interese kod umirovljenika i ovaj blok je ostao ispod praga –
iako sa solidnih 66.220 prikupljenih glasova.
Pogledajte:
IZBORI 2011. Tko će predstavljati Slavoniju i Baranju u
Saboru
Za oba pravaška bloka je već dosad sve rečeno i napisano pa neću
duljiti – nije kraj HSP-a i pravaša u Hrvatskoj – naći će se
lider koji će ih ponovo okupiti i na nekim drugim izborima ovaj
potencija od 135.769 pretvoriti u mandate. Pa makar to bila i
zena jedini pravas u Saboru u ovom trenutku Ruža Tomašić.
Ovi izbori su potvrdili da parlamentarni izborni nisu sto
i lokalni – Milan Bandić je osvojio jedva 24.816 glasova
i uistinu se u ovu trku nije trebao niti upuštati. Stipe Gabrić
Jambo nije imao izbora, morao je u trku, ali fore ne pomažu na
parlamentarnim izborima, kao niti Stipi Petrini. No, ako imate
dobrog kanidata, kojia im je sušta suprotnost, možete uz
minimalnu kampanju i do dva mandata – čestitke don Ivanu
Grubišiću. Ali zato samo najbolji trgovac može mandat kojeg nije
imao pretvoriti u dva saborska mandata za sebe i sestru – što god
mislili o Kerumu, nisam još našao nekoga tko mu je prigovorio da
je loš trgovac.
I znam da neki vole pričati o tome da preuveličavamo utjecaj
kampanja i koliko se toga može promijeniti tijekom tih
posljednjih mjeseci. Ipsos Puls je pitao birače 2011. kada su
odlučili i je li im kampanja u tom pomogla. Nimalo, odlučio sam
puno prije kampanje reklo je 72,60% ispitanika, donekle, pomoglo
je da učvrstim svoje stavove 17,90%, značajno, navelo me da dobro
razmislim 5,30%, a presudno, promijenio sam mišljenje tek 1,60%.
Ne zna ili je odbilo odgovoriti 2,70%.
Sto god vi mislili ovi podaci se uklapaju u one da do 25% birača
ipak odlučuje više ili manje temeljem kampanje i da se na njim
istom može utjecati. Vjerujem da je puno njih koji su ostali,
istraživanjima usprkos, ispod praga sada tu lekciju naučilo.
Vidimo se na lokalnim izborima, a čitamo i prije
– ovo nikako neće biti dosadna vremena u hrvatskoj politici.
Tekst: Krešimir Macan/Agencija za odnose s
javnošću Manjgura
