Pokušavajući spasiti stvari, umalo je izgubio život i on i njegova supruga. Očajan je, pokazuje radionicu: '30 godina života mi je otišlo'
U manje od pola sata obitelj Kedmenec u Vinkovcima ostala je bez
svega. Pred njihovim očima nestalo je sve što su godinama
stvarali. Najviše žale što njihova djeca i unuka više nemaju dom
u koji se mogu vratiti. Pokušavajući spasiti stvari, umalo je
umirovljeni branitelj izgubio život, piše
RTL.
Zgarište obiteljske kuće Ljube i Antuna
Kedmeneca. O tragediji koja se dogodila ovoj obitelji
slika govori više od bilo kakvih riječi. “Ja ću se i psihički
razbolit, fizički sam već bolesna”, govorila je ona, a on ju je
tješio, a potom rekao: “Imaš kuću, nemaš kuću. Volio sam i
uređivao i dvorište i vrt, sve. Nema više…”
Sve je nestalo u manje od pola sata. Marko
Lukačević kaže: “Kad sam primijetio, potrčao sam, došao
sam do njih, susjed je već bio uzeo crijevo, pokušali smo
crijevom nešto, međutim, kako je toplina izuzetno žestoka, naglo
se širio taj požar.”
Krešimir Jelić, zapovjednik JVP Vinkovci:
“Dobili smo dojavu o požaru obiteljske kuće, te smo izašli i
zatekli požar u razbuktaloj fazi, te smo pozvali pojačanje tako
da je požar ugašen s dva vatrogasna kamiona i pet vatrogasaca.”
Kedmenec opisuje gubitak: “Evo što smo spremili, malo
svinjokolje, suhomesnatog, sve je izgorilo. Sve je tu, i
frižideri. Nemamo ni litru ulja, kilu šećera, ama baš ništa.”
U pomoć je s osnovnim životnim potrepštinama stigao Crveni križ,
no to je samo djelić onoga što je obitelji Kedmenec potrebno.
Branko Tomić, ravnatelj GD Crveni križ Vinkovci: “Isto tako će
biti potrebna jedna veća akcija kako bi se ovoj obitelji
nadoknadilo ono što su izgubili, a to je krov nad glavom.”
Kedmenec dalje opisuje što je izgubio: “Evo radione moje, moj
život. 30 godina, osto škrip. Strašno, samo ne vrijedi kukat, ne
vrijedi ništa. U današnje vrijeme uvijek u takvim tragedijama kad
se dogodi, ova Hrvatska ima veliko srce.”
Antun, umirovljeni branitelj, preživio je karcinom i tri moždana
udara, a živi za unuka: “Svi su me znali u gradu, mene i unuka
mog. Kad sam sam odem na kavu, di je unuk? Dao mi je jutros kad
sam došo po njega. Evo ti dida 10 kuna. Strašno.” Zaplakao je
nakon tih riječi Kedmenec.
No, u boli stiže i novi životni motiv, opisuje ipak: “Sad će mi
snaja rodit u 11. mjesecu. Curicu ću imat, princezicu, hvala
Vam.”