Denis Vida iz Westerna pomogao pronalazak izuzetno rijetkog meteorita koristeći Global Meteor Network, svjetsku mrežu kamera za praćenje meteorita, kojom koordinira
Vođeni timom međunarodnih tragača za meteorima, uključujući Dr. Denisa Vidu sa sveučilista Western Ontario u Kanadi, znanstvenici su krajem travnja u Winchcombeu u Engleskoj pronašli gotovo 300 grama izuzetno rijetkog meteorita – vrste koja nikada prije nije pala nigdje u Velikoj Britaniji. Meteorit, koji će vjerojatno biti poznat kao Winchcombe, izuzetno je rijetka vrsta zvana ugljični hondrit, za koju je poznato da sadrži organske sastojke i aminokiseline – sastojke za život. Uzorke meteorita sada proučava znanstveni tim iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu.
Snimke meteora iz UK Fireball Alliance i Globalne Meteorske Mreze (GMM) snimljene 28. veljače 2021. pomogle su locirati meteorit i utvrditi odakle dolazi u Sunčevom sustavu, povezujući ovaj nevjerojatni uzorak s njegovim podrijetlom u svemiru. GMM je svjetska suradnja između profesionalnih i amaterskih astronoma, koja upravlja s više od 300 meteorskih kamera u 22 zemlje. Tom međunarodnom organizacijom koordinira Dr. Vida, postdoktorand fizike meteora na sveučilištu Western Ontario u Kanadi.
Dan nakon pada meteorite, Dr. Vidu je kontaktirao Jim Rowe,
koordinator UK Fireball Alliancea (saveza za meteore Ujedinjenog
Kraljevstva), kako bi izračunao putanju vatrene kugle koristeći
njegov najsuvremeniji softver. Dr. Vida je pregledao podatke s
GMM kamera i identificirao dvije kamere iz UK-a koje su vidjele
vatrenu kuglu, uz pet kamera ostalih mreža. Nakon što je dodao
svoja zapažanja, Dr. Vida je potvrdio da je vatrena kugla
završila na visini od 27 km, što je snažno ukazivalo na to da je
na zemlji bilo meteorita. Zapravo je GMM kamera ta koja je
uspjela pratiti fragmente koji su preživjeli atmosferski let do
brzine od 3 km/s, što je teoretska granica na kojoj meteori
usporavaju toliko da prestaju proizvoditi svjetlost. Daljnja
analiza pokazala je da četiri najveća fragmenta vidljiva na videu
imaju masu od oko 100 grama. Odmah nakon pada, Dr. Ashley King iz
Prirodoslovnog muzeja u Londonu bio je na mjestu događaja i uspio
je brzo locirati meteorite.
“Ispostavilo se da su bili izuzetno rijetkog tipa meteorita, ugljični hondrit. Do sada je ovo tek peti meteorit ovog tipa s poznatom orbitom, a praktički netaknut jer je nadjen odmah nakon pada ”, rekao je Dr. Vida. Ugljični hondriti su kamenje koje je ostalo u dubokom smrzavanju posljednjih 4,5 milijardi godina, praktički netaknute nikakvim zagrijavanjem. Oni su ostaci formiranja Sunčevog sustava – sastojci doslovno svega. “Zamislite da uzmete malo jaja, brašna i šećera. Slijedite recept, pomiješajte ih i pecite u pećnici. Voila, imate lijep kolač”, rekao je Dr. Vida. “Kolač je naš Sunčev sustav. Pečen, miješan, promijenjen. U ovoj analogiji, ugljični hondriti su gruba mješavina jaja, brašna i šećera koja je nekako završila u zamrzivaču prije pečenja, a mi ih sada koristimo da bismo shvatili kako je nastao kolač, u ovom slučaju Sunčev sustav. ” Dr. Vida kaže da su ugljični hondriti također vrlo važni jer sadrže predsolarna zrnca, male čestice prašine starije čak i od Sunca. “Ugljični hondriti su također rijetki, izravan dokaz za tekuću vodu izvan Zemlje”, rekao je Vida. “Neki sadrže do 20 posto vode i prepuni su organskih spojeva, uključujući aminokiseline.” Meteorska skupina sveučilišta Western Ontario, koju vodi Prof. Peter Brown, sudjelovala je u pronalasku sličnog meteorita 2000. godine. Velika vatrena kugla proizvela je meteorite iznad jezera Tagish Lake na sjeverozapadu Kanade, ali većina meteorita pala je na zaleđeno jezero. Zbog svoje crne površine, tijekom dana su se zagrijavali i topili kroz površinu jezera, završavajući okovani ledom koji ih je nepovratno oštetio. Prema Dr. Vidi, brzi pronalazak ovog netaknutog meteorita u Winchcombeu usporedivo je s uzorcima koje je nedavno vratila iz svemira misija Japanske agencije za svemirsko istraživanje (JAXA) Hayabusa 2 direktno sa asteroida. Jedina razlika je sto je ta svemirska misija kostala 150 milijuna dolara, dok je ukupni trošak meteorskih kamera u Ujedinjenom Kraljevstvu svega 50 tisuća dolara.
Denis Vida je Valpovčan koji je nakon završenog elektrotehničkog fakulteta u Osijeku doktorirao astrofiziku na sveučilištu Western Ontario u Kanadi. Denis je velik dio vremena (od drugog razreda Osnovne škole) provodio u radionicama CTK Valpovo-Belišće. Nekoliko godina bio je voditelj radionice elektronike-robotike u Domu tehnike Valpovo. Denis Vida je uz Ivicu Skokića (dopredsjednik Astronomskog društva “Anonymus”) drugi doktor astrofizike koji je “izrastao” u radionicama ZTK Valpovo-Belišće.