Prije otprilike 6200 godina, 41 osoba na području današnje Požege ubijena je i bačena u masovnu grobnicu, otkrili su arheolozi
Prije otprilike 6200 godina, 41 osoba na području današnje
Hrvatske ubijena je i bačena u masovnu grobnicu. Ubili su ih
najvjerojatnije pripadnici vlastite zajednice, pokazala je nova
analiza njihovih ostataka, piše Live Science.
Ubijeni su bili stari od dvije do 50 godina, ali oko polovice
kostura je dječje. Većina ih je ubijena udarcima u lubanju,
straga, a na kostima ruku nema tragova koji bi pokazivali da se
itko pokušao braniti, pišu znanstvenici u studiji koja je prošli
tjedan objavljena u časopisu Plos One.
Genetska analiza pokazala je da oko 70 posto žrtava nije bilo u
bliskom srodstvu s napadačima, ali su imali zajedničke
pretke.
Znanstvenici pretpostavljaju da je takav nasumičan masovan pokolj
mogao biti potaknut naglim porastom stanovništva ili klimatskim
promjenama koje su istrošile resurse.
Slučajno otkriće
Grobnica je otkrivena 2007. godine kad je muškarac u Potočanima
pokraj Požege kopao temelj za garažu, a obilne kiše otkrile su
jamu s desecima kostura.
Slučaj je htio da su arheolozi sa zagrebačkog sveučilišta
iskapali u blizini i mogli su početi istraživati masovnu grobnicu
isti dan, rekao je Mario Novak, vodeći autor studije i voditelj
Laboratorija za evolucijsku antropologiju i bioarheologiju na
Institutu za antropološka istraživanja u Zagrebu.
Jama je bila mala, promjera oko dva i dubine tri metra. Isprva su
arheolozi mislili da su ostaci 41 tijela iz nekog od modernijih
ratova, Drugog svjetskog ili Domovinskog, kazao je Novak.
U jami, međutim, nije bilo suvremenih predmeta, samo djelića
keramike pretpovijesna izgleda.
Pri pregledu zuba žrtava nisu pronađene plombe. Radiokarbonsko
datiranje kostiju, dijelova tla i keramike pokazalo je da je
pogreb bio oko 4200. godine prije nove ere.
Po dobi, 21 žrtva bila su djeca od dvije do 17 godina starosti, a
ostalo odrasli od 18 do 50 godina. Po spolu, 21 muškarac i 20
žena.
Brutalan pokolj
Ali kako su završili u istome grobu? Masovne grobnice u
srednjovjekovnoj Europi često su bile pune ljudi različite dobi i
spolova koji su umrli od kuge, ali žrtve iz Potočana nisu
podlegle zaraznim bolestima nego su ubijene, kazao je
Novak.
Raspodjela muškaraca i žena, djece i odraslih, ugrubo je jednaka
i nisu imali rane na udovima ili na licima što ukazuje na to da
nisu ubijeni u borbi, objasnio je Novak.
“Jedini vjerojatni scenarij je masakr”, rekao je.
“Ako vas netko napadne palicom ili mačem, refleksno ćete podići
ruke da zaštite glavu što bi ostavilo barem neke tragove na
kostima”, ali toga nema, kazao je Novak.
Nije poznato jesu li žrtve bile vezane ili se zbog nečeg drugog
nisu mogle braniti.
Genetsko istraživanje pokazalo da je samo 11 žrtava blisko
rodbinski povezano što znači da meta pokolja nije bila određena
obiteljska skupina.
Malo je vjerojatno i da se radilo o nekoj planiranoj vrsti
odmazde jer se u takvim situacijama ubijaju muškarci, a žene
odvode u zatočeništvo.
“U ovom slučaju to je bilo nasumično ubijanje bez obzira na spol
i dob”, rekao je Novak.
Razlozi klima i manjak resursa
U jednoj neolitskoj jami u Španjolskoj također je pronađena
gomila kostura, muških i ženskih, starijih i mladih. DNK analiza
pokazala je da su žrtve nedugo prije stigle u regiju pa su ih
‘starosjedioci’ možda pobili štiteći svoj teritorij.
U Potočanima je i ta mogućnost isključena. Iako većina žrtava
nije bila u bliskoj rodbinskoj vezi, imali su zajedničko
podrijetlo. To znači da nisu bili pridošlice nego su potjecali od
lokalnog stanovništva. “Možemo isključiti pretpostavku da je
pokolj bio povezan s dolaskom migranata”, rekao je Novak.
Najizglednije objašnjenje ono je koje su arheolozi i klimatolozi
sugerirali za druga prastara mjesta pokolja u Njemačkoj i
Austriji prije oko 5000 godina, u kojima su odrasli i djeca
također neselektivno bili ubijeni i bačeni u plitke masovne
grobnice.
Po njima, dugotrajne klimatske promjene koje su uzrokovale
poplave ili suše, možda u kombinaciji s neočekivanim porastom
stanovništva, mogle su dovesti do sukoba oko dragocjenih i
malobrojnih resursa.
“Proučavajući te pokolje iz davnina, mogli bismo ući u
psihologiju tih ljudi i možda pokušati spriječiti slične događaje
danas”, smatra je Novak.
“Imamo dokaze o pokoljima prije barem 10.000 godina, a imamo i
moderne pokolje. Jedino što se promijenilo je to da sad imamo
efikasnija sredstva. Ali ne mislim da se ljudska priroda ili
ljudska psihologija mnogo promijenila”, zaključio je.
Izvor: Vijesti.hr