Ni obitelj ni mjesečna primanja iznad dvije tisuće eura, nisu ga mogla zadržati
Mladi Čepinčanin, Mato Topić, vratio se prije
godinu i pol u Hrvatsku nakon što je tri godine proveo
Njemačkoj.
Kaže da su mu poznanici u čudu govorili: “Pa, što ti
bi?” ili, još iskrenije, “Jedini se ti vraćaš, koja si
budala…”
Znao je da standard i sređeni život, na kakav je navikao u
graničnom njemačkom gradiću Lorrach, nedaleko Basela, u Hrvatskoj
neće imati, ali srce je vuklo.
“Ne znam vam to objasniti, u Njemačkoj mi u suštini nije ništa
falilo, ali svaki put kad bi prešao hrvatsku granicu kao da sam
počinjao disati punim plućima”, ispričao je za Večernji list.
Da priča bude zanimljivija, za sobom je u Njemačkoj ostavio
roditelje, brata i sestru.
Do odlaska u Njemačku sve je bilo manje-više slavonski tipično.
Oboje Matinih roditelja je radilo, ali s hrvatskim plaćama
peteročlana obitelj iz Čepina nije živjela u obilju. Uz
svakodnevna odricanja i trud u čepinskom dvorištu Topićevih nikla
je i nova kuća. No, činilo se roditeljima da perspektiva nije
sjajna ni za njih ni za djecu, da jednostavno stagniraju. 2013.
su presjekli i otišli u Njemačku.
“Znao sam da ću morati zasukati rukave i da ću Hrvatskoj
morati puno više truditi se i raditi za puno manje novca”, kaže
Mato koji se po povratku odlučio za Zagreb i koji nije bio
nepripremljen na početničku plaću od 3.500 kuna u jednom call
centru.
“U međuvremenu sam napredovao, postao zamjenik voditelja, vodio
sam i neke edukacije… Novac jest važan, pogotovo kad si mlad i
imaš puno želja i planova. Ali, definitivno nije najvažniji. U
Njemačkoj sam se unatoč tome što mi je tamo obitelj osjećao kao
stranac. Shvatio sam da ne želim svake godine iščekivati
godišnji, niti u stranoj zemlji dugoročno graditi svoj život i
zasnivati obitelj. Roditelji su me, a što su drugo i mogli,
podržali”, ispričao je.
“Uz sve manjkavosti i nepravilnosti, pa i nepravde, u našem
društvu, ja imam povjerenja u Hrvatsku. Tako jednostavno
osjećam”, rekao je Mato za Večernji list.