'Ono što mi se najviše svidjelo je hrana. Hrana i ljudi'
Osijek. Grad u srcu Slavonije. Iako na kontinentu, zadnjih godina
kontinuirano obara rekorde u noćenjima. Zora je tek svanula, no
gosti s drugog kraja svijeta odlično su raspoloženi, s osmjehom
pakiraju stvari, zbrajaju
dojmove iz Slavonije, a još do jučer nisu ni
znali za ovaj dio Hrvatske…
“Dubrovnik i Split su mjesta za koja sam čuo. Nikada do sada
nisam čuo za Osijek, divno je, upravo sam slao poruke svojim
prijateljima iz Australije da želim duže ostati ovdje i ne želim
ići kući. Divno mjesto.” – rekao je John
McAllister iz Tasmanije.
“Uistinu sam uživala ovdje. Bilo je vruće, ali prekrasno mjesto.
Ono što mi se najviše svidjelo je hrana. Hrana i ljudi.” – dodala
je Carrie Leung.
“Prvo stajanje bit će u Vukovaru. Tamo smo za otprilike 35
minuta. Posjetit ćemo memorijalni centar bolnice u Vukovaru. Kao
što sam vam rekao, to je sveto mjesto Domovinskog rata. Vukovar
je simbol hrvatske neovisnosti. Nakon toga idemo
u kratku šetnju gradom. Nešto prigristi, a zatim idemo u Ilok u
prekrasni vinski podrum.” – najavio je turistički vodič
Vladimir Poznić.
U Osijeku i okolici proveli su nekoliko dana. S dobrim
razlogom… Na samo nekoliko kilometara od grada – uživali su u
vožnji kanuom, oni odvažniji penjali su se u adrenalinskom parku,
letjeli na zip lineu…
A zip-line jednako je uzbudljiv za djecu, ali i odrasle. U
baranjskoj prirodi životinje vam doslovce jedu iz ruke. One
pitomije možete i uzjahati i poput princa na bijelom konju doći
na romantičnu večeru, a tu ste tek na konju jer vino iz starih,
ujedno i najboljih vinskih podruma, osvojilo je britanski
kraljevski dvor i mnoge turiste. Gastronomska baština je
pak, nešto o čemu turisti pričaju kada se vrate kućama.
“Ova je riba drugačija od norveškog lososa. Okusom mi je sličnija
bakalaru. Vrlo je ukusna, jako mi se sviđa.” – rekao je Olaf iz
Norveške.
A već sama vožnja kroz Slavoniju i Baranju ne može vas ostaviti
ravnodušnima. Nema mora, ali suncem okupana žitna polja turistima
pričaju priče o vrijednom narodu koji svoj kruh sam proizvodi. A
uz bogate žitnice, stoje i
zeleni vinogradi. Jedan od aspekata koji će sigurno privući
turiste u Slavoniju i Baranju je i prekrasna priroda. Vožnja
automobilom kroz vinograde. Vožnja biciklom kroz vinograde ili
jednostavno šetnja, sigurno će se turistima duboko urezati u
pamćenje. Te će impresije ponijeti sa sobom kući ali možda će
biti razlog da se ponovno vrate ovdje. No kroz vinograde ne
morate samo polako. Jer turisti koji dolaze ovdje nisu turisti
koji se žele samo sunčati. Statistika kaže da su to
visokoobrazovani ljudi koji znaju što žele. Nije
ih lako impresionirati. Stoga ih domaćini kroz vinograde dobrano
prodrmaju u avanturističkoj, ludoj “offroad” vožnji gdje ponekad
i ne znaju što ih čeka.
“Terenska, turistička vožnja gdje isto tako ljude vodimo na
mjesta koja nisu tako lako dostupna. Sa normalnim automobilima
ili pješice i opet isto tako obilazimo druge kolege vinare,
proizvođače sireva, suhomesnatih proizvoda…” – rekao je vlasnik
turističkog OPG-a, Richard
Apelt.
Pa iako je teško govoriti o turističkim brojkama u milijunima kao
što je to slučaj s Jadranom, početak prepoznatljivosti
kontinentalnog turizma znači i to da su mnoge obitelji počele
zarađivati i živjeti samo od svojih OPG-ova. Bilo da se bave
proizvodnjom paprike ili kulena. Pa se i Richard odlučio, ne samo
voziti turiste u ludoj vožnji vinogradima već i napustiti
svoj posao koji je radio do tada kako bi turistima
ponudio autohtoni seoski smještaj.
“Živjeli smo u Osijeku, pošto je obitelj generacijama prisutna u
Osijeku. I znači od jednog totalno gradskog dječarca i bivšeg
fotografa ja sam odlučio preseliti se ovamo,
prvo posao preseliti ovdje, onda i obitelj. I nisam ni u jednom
trenutku požalio.” – nastavio je gospodin Apelt.
A ni turisti ne požale kada posjete Slavoniju i Baranju. Jer
ovdje se pisala ne samo europska, nego i svjetska kultura i
povijest. To im otkriva Vučedolski muzej. Kultura stara koliko i
početak izgradnje piramida u Egiptu. 3000 godina prije Krista. No
već tada, poznavali su kalendar, astronomiju, taljenje metala,
izgradnju kuća. Vučedolska kultura, stara čak 5 tisuća godina već
je tada poznavala obuću posebno
za lijevo i desno stopalo. E sada zamislite koliko je to napredno
kada znate da još uvijek u svijetu u nekim zemljama postoji
opanak koji se doslovce oblači kao čarapa. Univerzalan je.
Nebitno hoćete li ga navući na lijevo ili desno stopalo. Uz
kulturu i povijest nudi se i noćni život, razna događanja, sjajno
domaće pivo, kupanje i to uz cijene koje su turistima itekako
pristupačne i ne skaču u nebesa. Ponuda će
zadovoljiti i najzahtjevnije. Za one goste koji traže i
luksuznije također ima sadržaja. Primjerice bazeni na krovovima u
staroj jezgri grada, prekrasnoj Tvrđi. No ono što je zasigurno
najveći slavonski turistički adut su ljudi. Slavonski mentalitet
nešto je posebno. Njihove male, tople, ljudske geste čine
razliku. Nevjerojatno ali istinito, u pansionima gosti najfinija
domaća vina mogu piti – na povjerenje.
“Svaki gost koji ovdje dođe kod nas može slobodno doći ovdje,
sjesti, održati sastanak, a ako odluči nešto popiti onda sam
uzme, štogod to bilo i ostavi poruku što je popio. Bilo je par
slučajeva da nismo više na tom papiru mogli pročitati što su oni
pili jer kako je večer odmicala tako je rukopis postajao
najrazgovjetniji. Isto tako, knjigu koju su pročitali gosti mogu
ostaviti, a slobodno uzeti onu koju je ostavio netko prije njih.
U njima napišu posvetu i dojmove, a nerijetko, kada se vrate
kućama, sjete se svojega domaćina i pošalju razglednicu.” –
ispričala je Jasminka Krkić
Poznić, vlasnica obiteljskog pansiona.
Kada se ljudski faktor spoji s takozvanom humanom gradnjom i
prekrasnim sobama, boravak u smještaju je poseban doživljaj.
“Smještaj ovdje je prekrasan. Jako prostran. Jako osoban. Volim
biti ovdje. Kad idemo negdje domaćin je uvijek
gostoljubiv i pristojan. Daje nam savjete gdje i što da
obiđemo.” – objasnila je Carrie Leung.
A na rasporedu što obići – jednostavno se mora naći Kopački rit.
Prirodni biser. Zovu ga i hrvatska Amazona. Stanište je
milijunima ptica. U vožnji ovim parkom prirode,
ribe vam doslovce uskaču u čamac. Čest je i bliski susret s
divljači, pa će vam uslužni rangeri ispričati neobične priče koje
ne piše čovjek – već priroda.
“Sredinom mjeseca počinje Jelenska rika. Znači “rika Jelena”.
Vrijeme kada se jeleni u ovom kraju pare i zaštićeno je..
zapravo, ne bi se trebalo djelovati na šumi niti previše ih
ometati. I mi imamo jedan program koji je vezan uz slušanje u
ranojutarnjim satima, slušanje jelena. Ponekad ih se da i
vidjeti. To je dosta zanimljivo ujutro. Uvijek
imate ovdje, pošto je razlika u temperaturi u noći, oni koji
dođu, posjete mogu snimiti onu finu izmaglicu koja se diže u ovom
krajoliku. To je specifično i lijepo za vidjeti.” – ispričao je
Damir Vuletić, rendžer u Kopačkom ritu.
Slijev Drave i Dunava na ogromno močvarno područje nije samo
neviđen prirodni fenomen za floru i faunu, već i mamac za
razne profile turista. U
pravilu, zaljubljenike u netaknutu prirodu.
“Ovo je nevjerojatno mjesto. Jako je veliko. Puno cvijeća,
biljaka i životinjskog svijeta. Viđamo to i u Belgiji, ali ovdje
je puno veće. Jako lijep kontrast u odnosu na jadranske plaže
koje smo vidjeli u Hrvatskoj.” – komentirao je Michael
Brommert iz Belgije.
A promatrači ptica, koji nisu zanemariva vrsta turista također
imaju puno toga za vidjeti. No o određenim vrstama ptica koje ne
žive u njihovim krajevima, također, mogu i puno
toga naučiti. Postoji razlog zašto su drveća gdje su kolonije
kormorana suha. Kormoran naime pojede čak oko pola kilograma
svježe ribe dnevno. Kako bi provario svu tu silnu ribu ima
strašno jaku želučanu kiselinu. Ta kiselina ostaje u izmetu, a
izmet s kiselinom razlog je suhom
drveću. Pa koja je onda tajna kontinentalnog
turizma? Je li to mir i priroda? Je li mogućnost lova i ribolova?
Možda hrana i piće? Kultura i povijest? Ili pak nepregledne
ravnice idealne za cikloturiste? Možda sve od toga, ali
nesumnjivo to su ljudi. Skromni. Prirodni. Slavonci.
“Pa ja ne bih rekla da tu ima neke velike tajne. Mi smo po
prirodi ovdje gostoljubivi ljudi. I samo trebate primiti svakog
gosta koji vam dođe kao najboljeg prijatelja kojeg niste vidjeli
jako dugo vremena i tko zna kad ćete ga opet vidjeti. Ja to
radim, naši kolege to rade i gosti nam se onda i vraćaju jer oni
to osjete.” – zaključila je vlasnica obiteljskog pansiona Jasmina
Krkić Poznić.
Jednostavan je to recept. Ali i jednostavan savjet. Jer dok su
sunce i more pročitana knjiga, turizam u Slavoniji i Baranji je
knjiga, koja se tek piše.