– Djeca su nam otišla. Svako na svoju stranu, poženili se,
poudale se, a nama su ostali dugovi i visoke režije. Nije bilo
jednostavno odlučiti se na ovakav korak, no nije bilo druge!
Nemam primanja, a suprugova su neredovita, pa ćemo dio novca
ostaviti za puko preživljavanje – kazuje sugovornica.
Slučajevi poput ovog nisu rijetkost, dapače, sve ih je više.
Potvrđuje to i vlasnik agencije za nekretnine Vlado
Rechner.
– Ili ljudi idu iz većih stanova u manje ili, što je također
često, iz kuća u stanove. Međutim, velika je ponuda, a mala
potražnja. Svatko želi smanjiti životne troškove, a posebice ako
su kuća ili stan veći jer su za njih velike obveze – od struje,
preko vode do plina pa nadalje. Dakako, gleda se da što jeftinije
prođu, svatko gleda kako bi nešto prodao, zamijenio, a da mu
nešto novca i ostane – kaže Rechner.
Nije zanemariv broj ni, kako doznajemo, Đakovčana koji s prvim
danima umirovljenja prodaju stanove u gradu te kupuju kuće na
selu, kamo odlaze živjeti. Ima i onih koji stanove u gradu
prepuštaju djeci.
BITAN JE KROV NAD GLAVOM
Bračni par s početka priče kaže da im nije problem naviknuti se
na manju stambenu kvadraturu, no teško im pada što im djeca i
unuci neće imati gdje prenoćiti kada im dođu u goste.
– Znate onu poslovicu: “Gdje čeljad nije bijesna ni kuća nije
tijesna”? Naviknut ćemo se mi već nekako. Bitno je da imamo krov
nad glavom, pa makar on bio i samo 20 kvadrata – zaključuje
Đakovčanka
Tekst:Maja Muškić /
www.glas-slavonije.hr
