Jedan dan se odmarao u Đakovu, odakle smo ga jučer ujutro
ispratili na krajnji istok Hrvatske.
– Na hodočašće sam krenuo iz dva razloga:
prvi je taj što se naših branitelja, sudionika Domovinskog rata
koji su dali život kako bismo mi sada živjeli slobodno, nitko ne
sjeti običnim danima. Svatko se sjeti kad se obilježava Bljesak,
Oluja ili dan pada Vukovara. Branitelji su zapostavljeni, došlo
je vrijeme kada je gotovo sramota reći da je netko branio
Hrvatsku. Na ovaj način želim potaknuti sve Hrvate da se, ako ne
svaki, a ono bar svaki drugi dan sjete onih koji su ih oslobodili
i dali svoj život za samostalnu Hrvatsku – kazao je
Jerković.
Drugi je razlog, kaže, što rat pamti kao dijete koje je izgubilo
brojne članove obitelji, pa i za njih hodočasti.
– Krenuo sam od Knina, prošao Gračac, Udbinu, Korenicu,
Slunj, Krnjak, Tušilović, Vojnić, Gvozd, Petrinju, Sisak, Novsku,
Novu Gradišku, Slavonski Brod i eto me sada u Đakovu. Želim da
danas (petak) kada dođem u Vukovar bude sasvim običan dan – kaže
Jerković te dodaje kako za njegov dolazak u Vukovar znaju samo
tamošnja policija i HVIDRA.
Na upit kako se danas živi u Kninu, odgovara – teško.
– Da bi se zaposlio, moraš imati ili novac, ili dobru
zaleđinu. Provokacije još nisu prestale, nije nam
lako – kaže mladi Kninjanin.
– Bio sam jednom kao dijete u Đakovu, još 1998. godine i
upamtio vaš korzo, katedralu i, dakako, ergelu. Ergelu sam i
jučer posjetio, obožavam konje. Đakovo je predivan grad –
kazao je Jerković na pitanje kako mu se svidjelo
Đakovo.
[important title=Odgodio operaciju kralježnice]Ivici ovo nije
prvo hodočašće, prošle je godine, napominje, prešao 240
kilometara pješice od Knina do Međugorja. “Na put sam krenuo
iako su iza mene dvije operacije kralježnice, a treću sam odgodio
zbog hodočašća. Bit će vremena i za to, važno je samo stići do
cilja“, zaključio je Ivica
Jerković.[/important]
TEKST: Maja Muškić (Glas
Slavonije)