Prof. dr. Stjepan Krčmar, predstojnik Zavoda za
zoologiju na Odjelu za biologiju osječkog Sveučilišta, ističe
kako se izlijeganje komaraca u većem broju nije dogodilo iz više
razloga: u proljeće su izostala inače uobičajena
plavljenja rijeka Dunava i Drave, padalina je bilo vrlo malo, a i
temperature zraka bile su više od prosjeka. Godina 2011.
je, kaže, rekordna u posljednjih nekoliko desetaka godina.
“Razvojni životni ciklus komarca odvija se vrlo brzo. Nakon
što ženka položi jaja, ako ima dovoljno vlage i pogodne su
temperature, za razvoj ličinki u stadij odraslog komarca potrebno
je tek 10 – 14 dana. Oni tada izlijeću, a ako se to dogodi u
velikom broju, govorimo o najezdi. Ovakve suše i vrućine
sprječavaju taj razvoj jer oni i te kako ovise o količini
vode”, objašnjava stručnjak. Jedna od negativnih posljedica
izostanka većeg broja komaraca jest poremećaj u hranidbenom lancu
unutar ekosustava.
“Naime, ličinkama komaraca, ali i odraslim komarcima hrane se
različite vrste vodozemaca, ponajprije žaba, čak i neke vrste
kukaca predatora, primjerice ličinke vretenaca. Ako nemaju
dovoljno hrane, i njih ima manje. Ličinke kukaca, pa tako i
komaraca, često su hrana i za različite mesojedne vrste riječnih
riba, kao što su, primjerice, mladi grgeč i štuka”, nabraja
Krčmar.
Nadalje, smanjenje broja vodozemaca, logično, izaziva i probleme
u ishrani nekih vrsta ptica koje se njima hrane.
“Na ovom području to su u prvom redu bijela i crna roda.
Žabama i ostalim vodozemcima hrane se i neki gmazovi, ponajprije
zmije, i to bjelouške i bjelice. Dakle, ovi vremenski uvjeti
svakako će se odraziti na populaciju mnogih vrsta kukaca i
životinja, a točnije pokazatelje imat ćemo tek nakon nekoliko
godina jer istraživanja moraju biti dugoročna”, zaključuje.
Širenje invazivnih biljaka
Ovogodišnja iznimna suša, napominje Krčmar, prouzročila je i
širenje tzv. aridnih, odnosno polusuhih područja, te širenje
invazivnih vrsta.
“Iz biljnog svijeta kao najbolji primjer možemo navesti
poznatu ambroziju, koja je svoje stanište našla na cijelom
području istočne Hrvatske. Tu je i tzv. cigansko perje. Oni
nemaju ‘prirodnih neprijatelja’, odnosno životinja, leptira i
gusjenica koji bi se hranili njihovim lišćem. To također dovodi
do neravnoteže”, kaže. Naglašava kako se u ovoj situaciji i
život u Parku prirode Kopački rit povukao u Sakadaško i Kopačko
jezero i nekoliko većih kanala, suprotno nego u vrijeme visokog
vodostaja, kada sve vrvi i buja životom.
“Voda donosi obilje hrane, a ova suša i te kako ga smanjuje.
Ona donosi i smanjeni životni prostor, zbog čega dolazi do borbi
unutar i između životinjskih vrsta”, objašnjava.
Tekst: Tomislav LEVAK (Glas Slavonije)
