Što se ove godine tiče, završeni su radovi na revitalizaciji ribnjaka Podunavlje, nekadašnjih beljskih ribnjaka. Kako ističe Tibor Mikuška iz Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode, uklonjen je dio drvenaste vegetacije na području istočnih ribnjaka (C i B ribnjaci) pa su oba spremna za prihvat vode kada se za to stvore uvjeti.
Voda, naime, do ovih ribnjaka dolazi preko Podunavske pumpe ili u
slučaju poplave u dijelu Kopačkog rita.
– Iduće godine planiramo nastaviti čišćenje vegetacije, a
potom ćemo kupiti dvije crpke – kaže
Mikuška, dodajući da će biti izgrađena
i poučna staza te postavljena promatračnica ptica. U istom cilju,
nastavlja, radove na revitalizaciji A ribnjaka, prekoputa
Prijamnog centra, izvode Hrvatske vode. Iz njega su, objašnjava,
vadili pijesak za popravak nasipa, a radove će najverojatnije
nastaviti iduće godine.
Podsjetimo, revitalizacija ribnjaka Podunavlje, na oko 600
hektara, počela je u listopadu. Riječ je o dijelu dvogodišnjeg
projekta koji provodi WWF, jedna od
najutjecajnijih svjetskih nevladinih udruga za zaštitu prirode, a
financira ga tvrtka The Coca-Cola Company, koja
tako, u obliku javno-privatnog partnerstva, želi lokalnim
zajednicama i prirodi nadoknaditi svu količinu vode koja se
upotrebljava za proizvodnju pića. Partneri su im Hrvatsko
društvo za zaštitu ptica i prirode, Općina Bilje i JUPP Kopački
rit.
– Puštanjem vode u ribnjake bit će uspostavljene sve njihove
ekološke funkcije – tvrdi Mikuška, dodajući
da će cijelo područje biti uključeno u turističku ponudu. U
budućnosti, ako netko pokaže interes, tamo će se opet moći
pokrenuti ekstenzivna proizvodnja ribe, što bi moglo pozitivno
utjecati na lokalnu ekonomiju. Inače, riba se tamo ne uzgaja od
kada je Belje prešlo u sustav Agrokora, nezainteresiranog za
ribnjičarstvo. Ribnjaci su zapušteni i bez vode, a smanjene su
močvarne funkcije, što je negativno utjecalo na biološku
raznolikost.
Nakon riba, nestale i ptice
Ribnjaci su napravljeni šezdesetih godina prošlog stoljeća i s
vremenom su povećavali površinu, koja je sada 630 hektara, od
čega je pod vodom bilo oko 550 hektara, dok se stvarno koristilo
470 hektara. U njima se uzgajao šaran, a na njemu se moglo
vidjeti mnoštvo različitih vrsta ptica, koje su stanište
napustile prestankom ribnjačarske proizvodnje. Njihova brojnost
će se povećati vraćanjem vode. U vlasništvu su RH i dio su
Nacionalne ekološke mreže Hrvatske, te potencijalno područje
Natura 2000, mreže ekološki značajnih područja Europske unije.
Tekst: Ivica GETTO (Glas Slavonije)
