Poštenje još živi. Matija Đurin (60) iz baranjskog mjesta Draž na PBZ-ovom bankomatu u središtu Belog Manastira našao je 1.500 kuna te bez razmišljanja otišao do obližnje poslovnice i predao ih tamošnjim službenicima.
– To je možda nečija mirovina. Ni za trenutak nisam došao u
iskušenje. Podigao sam 300 kuna sa svog računa i pronađen
novac odnio u banku – priča, objašnjavajući kako
novac na pretincu bankomata u prvi mah nije ni primijetio. Tek
kada bankomat nije htio prihvatiti njegovu karticu, pogledao je
dolje – i imao što vidjeti. Bunt od nekoliko
stotica i dvjestotica smiješio se iz bankomata,
praktički dovikujući ”uzmi me”.
– Odrastao sam u siromaštvu i znam što to znači nemati za
kruh. I danas supruga i ja živimo od moje plaće, koju provlačimo
od početka do kraja mjeseca. 1.500 kuna sigurno bi mi pomoglo,
ali ne na takav način – objašnjava svoj postupak,
svjestan komentara tipa ”ovaj nije
normalan”. Matija, inače, radi u Uredu državne
uprave kao vozač i mjesečna mu je plaća približno 3.000 kuna.
Kada se zbroje sve režije i razni neplanirani troškovi, u eri
krize i recesije, nije teško izračunati koliko im (ne)
ostaje za normalan život.
– Isto bih učinio i da sam na bankomatu pronašao znatno veći
ili znatno manji iznos. Ne tražim nikakvu
nagradu. Najveća bi mi bila da čovjek koji je zaboravio
novac, vjerojatno zbog hladnoće ili tko zna čega, bude sretan
kada mu za njega jave. O njegovoj skromnosti dovoljno govori
činjenica da je, nakon što je 1.500 kuna predao banci, pohitao na
lokalni Radio Baranju i zamolio da vijest ode u eter, bez
spominjanja njegovog imena i prezimena.
[span class=doc]POGLEDAJTE:
Našao 200 kuna i račun pa ga platio[/span]VLASNIK SE
JOŠ NIJE JAVIO
Kako doznajemo, do trenutka pisanja ovog teksta u
belomanastirskoj poslovnici PBZ-a nitko nije zatražio izgubljeni
novac. Odgovorne osobe zapisnički su konstatirale da je Matija
Đurin predao 1.500 kuna pronađenih na bankomatu, a danas bi iz
središnjice banke trebala stići informacija tko je na bankomatu
prije Đurina obavio posljednju transakciju.
Tekst/foto: Ivica GETTO (Glas Slavonije)
