Više od pedeset svirača iz desetak bendova stiglo je na četvrtu Burzu kavanskih pjevača, koju je organizirao karanački etnorestoran Baranjska kuća. Došli su iz Baranje, Slavonije i susjedne Vojvodine kako bi zasvirali za svoju dušu, opustili se, uživali i razmijenili iskustva.
– Drago mi je što su se odazvali pozivu. Uvijek sviraju s
istim ushićenjem i istim žarom. Ne želim komercijalizaciju svega,
već isključivo prijateljsko druženje – rekao je Vlado
Škrobo-Bajo, vlasnik Baranjske kuće i idejni tvorac burze,
naglašavajući da je riječ o zabavi poluzatvorenog tipa, kojoj
nazočni mogu biti samo izabrani gosti.
Redali su se nastupi bendova, koji su se natjecali koji
će više “razgaliti srce i dušu”. U nekim trenucima
doslovce su koncertirali, a arije mađarskih i ruskih opereta
nadaleko su odzvanjale. Zamijenile su ih romske tužbalice,
dunavske, tamburaške i starogradske pjesme, pa sve do onih
“skupih”. A koje su najskuplje, pitali smo Acu Stojanovića,
darđanskog harmonikaša, čija je Dallapa gotovo bez prestanka bila
u pogonu.
– Najskuplje su one na fajrontu –
odgovorio je kao iz topa, prebacivši priču na drugi “kolosijek”.
Sjetio se Aco, naime, nekadašnjih vremena, kada je, još kao
desetogodišnjak, svirao diljem bivše države.
– Bilo je drugačije. Svirali smo neprestano, odmarali se
eventualno ponedjeljkom i utorkom. Sada se svirka svodi
više-manje na vikend – priča, tvrdeći da su i napojnice
nekada bile veće. Za samo jednu narudžbu znao je inkasirati po
200-tinjak maraka, a danas su tako izdašni gosti sve rjeđi. Od
svirke se, dodaje, teško može preživljavati, ali ga raduje što
vidi mlade tamburaše koji će ga, sudeći po onome što smo čuli,
dostojno zamijeniti.
U Baranji su, dodaje, samo tri-četiri romska benda, kojima valja
dodati i tamburaške skupine, među kojima je i Šokačka grana, koja
se također pojavila u Karancu. Pozornost su privlačili i
Apatinci, ali i tamburaši iz Nove Gradiške, na čelu s
“frontmenom” Kekom.
Cijelo poslijepodne i večer trajala je svirka u baranjskom
etnoselu. Kući se nije išlo nikome…
Hrane na sve strane
Pobrinulo se osoblje Baranjske kuće da svirači ne budu gladni.
Nakon pod 45 stupnjeva narezanih suhomesnatih delicija, sira i
kruha iz krušne peći, na red je došao čobanac, a nakon njega
cigany pečenje. Dakako, slijed je završen desertom…
Tekst: Ivica Getto (Glas Slavonije)
