Redakciji portala narod.hr javila se čitateljica sa pričom, kako kažu, koja pomalo liči na kombinacija Kafke i serije Zona sumraka. Naime, sutkinja ju je proglasila krivom za prometni prekršaj počinjen u Osijeku, za koji ona tvrdi da nije počinila i za koji se policajac koju je zaustavio nije nekoliko puta pojavio na ročištu, a kada se i pojavio nije to bio policajac koji ju je zaustavio i razgovarao, nego neki drugi.
Cijeli slučaj, sudeći po priči čitateljice, pun je stvari za
rubriku “vjerovali ili ne”.
Imena sudionika ovog slučaja poznati su redakciji portala
narod.hr, a mi pismo čitateljice u kojem opisuje detaljno sve
prenosimo u cjelosti:
[blockquote]Prije nego počnem s opisivanjem događaja na sudu evo
opisa situacije za koju mi je dosuđen prekršaj.
Opis navodnog prekršaja
Radim u školi, u mjestu udaljenom 40 km od svoje kuće. Na
povratku s posla oko 19 sati navečer došla sam do križanja ulice
K. P. Svačića i Vukovarske ulice u Osijeku. Križanje je
komplicirano jer je pri završetku Svačićeve ulice pružni prijelaz
s rampom i između pruge i semafora stanu 3-4 automobila. Na samom
križanju bilo je upaljeno crveno svjetlo i ja sam usporila na
ispod 20 km/h, proučavajući ima li mjesta iza pruge i iza
dva auta, koja su već stajala na semaforu, ili se moram
zaustaviti prije pruge i čekati zeleno svjetlo. Budući da je bilo
dovoljno mjesta, polako sam krenula prelaziti prugu. U trenutku
kada sam već prešla prugu čula sam prvo zvučne signale, a zatim u
retrovizoru vidjela da su se upalile treptalice i da je unatoč
njima još jedan auto brzo prešao prugu prije nego se počela
spuštati rampa. Još smo neko vrijeme čekali zeleno i kada se
upalilo, dva auta ispred mene skrenula su lijevo na Vukovarsku
ulicu, a ja sam produžila ravno. Uskoro se iza mene pojavio
policijski auto s upaljenom rotacijom i zaustavioo me. Policajac
mi je prišao i rekao da sam prešla prugu na treptalice što sam
odmah zanijekala. Nakon gotovo 10 minuta čekanja, dao mi je
rješenje o prekršaju i rekao da se slobodno mogu žaliti. S njim
je bio još jedan policajac koji je došao do njega dok mi je
uzimao dokumente, ali mi se taj drugi nije obratio. Pisanu žalbu
sam podnijela u policijsku upravu i nakon mjesec dana dobila
sudski poziv na ročište.
Prvo ročište – iskaz i cjenkanje oko kazne
Na prvom ročištu sam sutkinji iznijela događaj i kada me je
pitala osjećam li se krivom, rekla sam – ne. Ona je rekla da mogu
birati: ako priznam krivnju, ona će mi početnu kaznu umanjiti za:
“Recimo tisuću kuna i 3 mjeseca bez vozačke dozvole” (kao
cjenkanje na tržnici), a ako ne priznam, idem na sučeljavanje s
policajcem koji me je zaustavio.
Drugo ročište – policajac na ‘godišnjem’, opet cjenkanje
oko kazne
Izabrala sam sučeljavanje jer nisam željela priznati krivnju za
nešto što nisam napravila. Mjesec dana kasnije bilo je drugo
ročište. Nakon što je sutkinja kasnila 45 minuta, pozvana sam
unutra i tamo su mi rekli da je policajac na godišnjem i da ne
može doći na ročište. Po Osijeku inače kruži priča kako je
“jednodnevni iznenadni godišnji odmor” modus operandi policajaca
koji se trebaju pojavljivati na ovakvim ročištima. Sutkinja me me
opet pitala ostajem li pri svojoj izjavi, što sam potvrdila. Onda
mi je rekla da ona ne zna što se dogodilo jer ona nije bila tamo,
a ja sam rekla da znam točno što je bilo jer ja jesam bila tamo.
Htjela je smanjiti kaznu, ovaj puta na 1.000 kn i oduzimanje
vozačke na mjesec dana, ali pod uvjetom da kažem da sam kriva.
Opet sam odbila. Na to mi je rekla da ljudi vole odugovlačiti
sudski postupak u nadi da će im se smanjiti kazna. Moj odgovor je
bio da ja ne odugovlačim jer sam se ja pojavila na ročištu, a
policajac nije. Odlučila je pozvati me na ponovno ročište da se
suočim s policajcem.
Naravno, dok je policajac bio na godišnjem, ja sam morala tražiti
slobodan dan.
Treće ročište – policajac opet na ‘godišnjem’, sutkinja
omalovažava zvanje učitelja
Mjesec i pol dana kasnije – novo treće ročište, ali policajac se
opet ne pojavljuje jer je, pogađate -na godišnjem. Drugi slobodan
dan sam očito tražila uzalud. Pitala sam zašto se on ne može
pojaviti na ročištu samo zato što je na godišnjem, a sutkinja je
rekla: “Vi ne znate gdje je on na godišnjem. A i da nije na
godišnjem i da je radio noćnu smjenu, također ne bi mogao doći
jer bi morao odmoriti nakon smjene.” Zatim je uslijedilo ponovo
pitanje priznajem li krivnju, što sam opet odbila.
Nova ponuda glasila je: 1.000kn kazne koju bi umanjili za
trećinu, pa bih morala platiti 667kn i bez oduzimanja vozačke
dozvole. I onda mi ona naglašava: “Ovo ću vam reći van zapisnika.
Policajci su trenirane osobe za utvrđivanje prekršaja i oni daju
zakletvu prilikom stupanja na posao. ” Upitala sam ju znači li to
da u mojoj riječi protiv njegove sud vjeruje njemu, a ne meni,
ona je odgovorila: “Oni su ipak školovani za to, a vi niste.”
Činjenicu da sam učiteljica koja preko 10 godina odgaja djecu pod
pretpostavkom da se odgoj zasniva na određenim moralnim
principima, ovdje ću staviti postrani. Samo ću napomenuti da ću i
ovaj drugi slobodan dan morati odraditi.
Četvrto ročište – cirkus
I sada kreće cirkus. Na četvrto ročište dolazi policajac kojeg ne
prepoznajem i zajedno čekamo sutkinju koja kasni 15 minuta jer je
morala ići pitati svoju doktoricu kako treba uzimati lijek koji
joj je prepisala. Ulazimo unutra i ona kaže da je to policajac
koji mi je utvrdio prekršaj i da će on prvi svjedočiti.
Priču zasniva na tvrdnji kako sam vijugala ispod rampe koja se
spuštala (što je na relativno uskom križanju prilično teško
napraviti), kako je on bio udaljen 15 do 20 m od pružnog
prijelaza (što je nemoguće jer je 15 m od pruge cesta, a on je
mogao biti udaljen minimalno 100 m) i kako je, kad su me
zaustavili, pustio kolegu samog do mene jer je vidio da je žena
za volanom. S njim bi, kaže, išao samo da je muškarac u pitanju.
Sutkinja ga je pitala kako se zove kolega, a on je rekao da ne
zna tko je taj dan bio s njim u ophodnji. Sutkinja je na to rekla
neko ime i on je rekao: “ako vi kažete da je to bio on, onda je
sigurno to on.” Taj drugi je dan prije došao na sud i dao pisanu
izjavu koju će nam sutkinja kasnije pročitati.
Uslijedio je niz rečenica koji se mogu svrstati u rubriku
‘vjerovali ili ne’. Rekao je kako je on osobno razgovarao sa mnom
i kako ja nisam nijekala počinjenje prekršaja, nego sam ga molila
da mi smanji kaznu. I kako se sjeća da sam vozila mali crveni
auto.
Ja sam se tu ubacila i rekla da moj auto uopće nije te boje. Tada
je sutkinja rekla neka se njegov komentar o boji briše iz
zapisnika jer to nije važno. Bili su, kazala je, noćni uvjeti, a
da on je rekao plav ili žut, to bi bilo sasvim svejedno. Pokušala
sam protestirati, ali mi je sutkinja rekla da čekam svoj red.
Kada me je pitala imam li prigovor na njegovu izjavu, rekla sam
da se ne slažem oko sljedećih njegovih izjava: da smo auto koji
je bio iza mene i ja bili udaljeni 10 cm jer se iz njegovog kuta
to niej moglo procijeniti, da se rampa nije spuštala kada sam ju
ja probala izbjeći i da ja s tim gospodinom nisam progovorila
niti riječ. Inače on je potpuno ćelav, a policajac koji me je
zaustavio ima tamnu kosu.
On je potom priznao da me je drugi policajac zaustavio, iako na
prekršajnom nalogu piše njegovo ime. On se, kaže, samo potpisao,
a ustvari je obrađivao onaj drugi auto. Zatim je rekao kako je
ipak pričao sa mnom. Morali smo se ustati,okrenuti jedno prema
drugome i ponovo ispričati priče.
Ja sam ga gledala u oči i rekla da on i ja nismo niti riječ
progovorili, on je samo šutio, rekla sam i da dobro znam da je
bio udaljen više od 20 m, on opet šuti. I opet spominje da sam ga
molila za smanjenje kazne, na što sam ponovo rekla sutkinji da je
to nemoguće jer nisam s njim razgovarala niti mi je itko rekao
iznos kazne.
Policajac koji je trebao doći dao pisanu izjavu da se
prekršaja ni ne sjeća
Sutkinja je tada pročitala izjavu drugog policajca koji je rekao
kako on prekršaj nije niti vidio niti ga se sjeća, jer je gledao
na nešto drugo što se događalo na Vukovarskoj ulici i da je
postupio po nalogu kolege. Natezanje se nastavilo, a sutkinja me
je pitala za moje imovinsko stanje, moleći policajca da izađe van
dok ja odgovorim. Rekla sam joj kako sam zaposlena, da mi suprug
radi, da imam dvoje male djece i kredit. Potpisali smo izjave i
zapisnika a jako ih je ljutilo što sam ga čitala prije
potpisivanja i stalno su me požurivali. Sutkinja je rekla kako će
presuda biti poslana pisanim putem na kućnu adresu.
Presuda izrečena usput, sutkinja se ne želi zamarati
tuđim problemima
Taman kad sam izlazila rekla mi je onako usput da će me
proglasiti krivom. Imat ću, rekla je, mogućnost otplate kazne na
više rata, a dozvola će mi biti oduzetana dva mjeseca. Pitala sam
ju ima li ikakve šanse da mi ne oduzmu vozačku jer mi je
neophodna za posao. Putujem, naime, 40 km na posao u mjesto prema
kojem ne postoje redovite autobusne linije i automobil je jedina
mogućnost.
Rekla mi je: ne zamarajte me svojim problemima, snađite se sami.
O tome ste trebali razmišljati prije. Na to sam komentirala da ja
prekršaj nisam napravila. I opet zamolila za vozačku, a ona mi je
rekla da ne smijem razgovarati sa sudom nakon presude i neka
izađem van iz njenog ureda.[/blockquote]
Izvor: narod.hr