Sveopća apatija i bezidejnost zahvatila je brojne sfere društva, a mladi pa i oni stariji, svakodnevno napuštaju naše gradove i domovinu. Ipak, nije sve tako sivo! Ljudi koji ostaju, ljudi koji ne žele priznati poraz, još uvijek mogu nešto promijeniti. Na tom tragu, direktorica osječkih Kinematografa, Marijana Bošnjak, zapisala je nekoliko svojih misli:
[blockquote]Možete li kao pojedinac i profesionalac biti imuni
kada s publikom postanete jedno, dijelite osmjeh i istu viziju,
najljepše emocije i želju da zajedno kreirate program i sadržaje
koji će pozitivno djelovati na vašu sredinu?
Ili je točno to trenutak u kome spoznate da je vrijedilo,
koliko god ste puta poželjeli odustati?
Nije tajna da programi koji provodimo nemaju podršku institucija
i da sve što radimo financiramo samostalno bez da se naslanjamo
na gradski, županijski ili državni proračun. I svaki mjesec sa
strepnjom promatramo hoćemo li imati novac za plaće, doprinose,
poreze, režije… a pogotovo- programe.
Koliko god je teško, nismo i nećemo odustati.
Zašto?
Zato što je vrijedilo.
I zato što u gradu još uvijek diše puno pojedinaca koji će
prepoznati vrijednost onog što činite.
U posebnom edukativnom programu kojeg smo održali u suradnji s
osnovnim školama pričali smo o prijateljstvu, o dobroti, o
vrijednosti podrške, o tome što je to-pružiti ruku nekome u
potrebi.
U prepunom kinu sjale su okice naših najmlađih sugrađana koji su
poslije projekcije filma pitali kada ćemo se ponovo sresti.
Isti dan navečer u suradnji s Planet Artom prikazana je predstava
“Ritina škola”. Danima prije, predstava je rasprodana do zadnjeg
mjesta, a neposredno nakon što je predstava počela, pred dvoranom
je ostala skupina građana spremna osjetiti dobru vibru, radost i
smijeh onih koji su karte kupili na vrijeme i sačekati
dojmove.
U publici su sjedile sve generacije naših gledatelja. Od onih
koji s nama slave svoje prve rođendane, gledaju svoje prve scene
na velikom platnu, na radionicama pišu svoje prve scenarije i
snimaju svoje prve filmove, do onih koji se sjećaju svojih prvih
ljubavi kada su se sastanci događali u kinu i onih koji su s
nestrpljenjem tražili tapkaroše iza kioska. Bila je to prekrasna
energija, nevjerojatna sinergija umjetnika na sceni i svih onih
koji su sjedili u publici.
Svega nekoliko sati kasnije, osvanulo je još jedno sivo jutro, a
kod nas se čula najljepša simfonija, smijeh i graja gimnazijalaca
koji su, nakon što su popunili sve stolice, sjedili na
stepenicama, klupama i podovima.
Slušali su i gledali priču o potrebi da živimo u tolerantnijem i
boljem društvu, društvu bez nasilja. Pokazali su nam da nisu
imuni na ružne stvari koje gledamo oko nas i da žele sudjelovati
u stvaranju ljepšeg i ugodnijeg okruženja.
U sva tri slučaja, nedostajalo nam je stolica,
ali nam nije nedostajalo volje da budemo dio onih koji kroz
umjetnost i kulturu kao polugu, pomiču granice i otvoreno
zagovaraju promjenu na bolje. I osmjeh. I prijateljstvo. I dobru
namjeru. I stisak ruke.
Na jednom od pomenuta tri događanja sjedili su i navijači
NK Osijek.
Oni podržavaju svoj klub i žele mu čestitati 68. rođendan na
najljepši način- zajedničkim gledanjem utakmice u kinu Urania
kojim će započeti projekt- Škola kulture navijanja, a kojim će se
odgajati nove generacije gledatelja utakmica na stadionima koji
ne podržavaju ništa drugo osim dobre igre, navijanja srcem i
kulture dijaloga.
Dragi mali navijači, polaznici Otvorene škole nogometa, navijači,
djedovi i bake, roditelji i nastavnici, djevojke nogometaša i
dragi sugrađani, dođite u kino Urania u nedjelju nešto prije 15
sati, zajedno pogledajte utakmicu, pokažite kako se srcem gleda i
navija i podržite nogometaše NK Osijeka na njihov rođendan.
Prijenos utakmice je besplatan, a dobrodošli su svi koji iskreno
vole svoj klub, kino Urania, grad Osijek, koji zagovaraju
toleranciju i ljubav i žele živjeti u pozitivnom okruženju bez
nasilja.
Kultura nije samo muzej, kazalište, galerija i kino.
Kultura je način na koji se ponašamo jedni prema drugima, riječi
koje izgovaramo, spremnost da pomognemo i učinimo dobro,
spremnost da pružimo ruku i spremnost da zajedno činimo sve kako
bismo živjeli u boljem okruženju.
Marijana Bošnjak[/blockquote]