Godišnje više od 15 000 studenata diljem svijeta odluči provesti dva mjeseca u nekoj stranoj zemlji volontirajući na nekom društveno odgovornom projektu. Monika je još jedna studentica iz Osijeka koja se odlučila na jednu od volonterskih AIESEC praksi. Gdje je bila i što je točno na praksi radila, pročitajte u nastavku!
[blockquote]Život u Češkoj
Još jedna akademska godina je brzo proletjela. Došlo je ljeto. I
ovoga puta sam se odlučila za AIESEC opciju tj, provesti ljeto u
inozemstvu s ljudima iz različitih dijelova svijeta volontirajući
na određenome projektu. S obzirom na dosadašnje iskustvo bilo mi
je puno lakše pronaći prikladnu praksu iako su se i ovoga puta
izbori mijenjali sve od Portugala, Poljske i Bugarske pa do
Češke. I tako sam na kraju završila u Ostravi u Češkoj Republici,
gradu s oko 300 000 stanovnika koji se nalazi 30-ak km od poljske
granice. Avantura je započela 1. srpnja.
Samo putovanje je bilo naporno jer ne postoji direktna prometna
povezanost, međutim uz nekoliko transfera uspješno sam stigla u
Ostravu u večernjim satima. Smještena sam bila u studentskom domu
s još 11 volontera. Predstojećih nekoliko dana smo proveli
upoznavajući se međusobno i s projektom.
Riječ je o jezičnom projektu SPEAK fokusiranom na učenje stranih
jezika te prezentiranju vlastite kulture studentima i učenicima.
Ukratko, bila sam učiteljica engleskoga jezika. Specifičnost
ovoga projekta je u tome što su volonteri imali potpunu slobodu
prilikom organiziranja nastave i drugih aktivnosti. Svakom
volonteru je bila dodijeljena grupa djece i mladih u dobi od
13-19 godina starosti, a svaka grupa je imala vlastitu učionicu
sa svom potrebnom opremom. Za mene je bio poseban izazov
osmisliti nastavni program i aktivnosti prikladne njihovoj dobi
te stupanju znanja engleskoga jezika. Radni dan je započinjao u
10 h kada smo imali jutarnju grupu, a završavao oko 17 h s
poslijepodnevnom grupom. Vrijeme poslije ručka je bilo
rezervirano za predstavljanje vlastite kulture i države te razna
natjecanja. Dakle, svaka grupa je morala ispuniti natjecateljske
zadatke najbolje što je mogla te ih prezentirati na zajedničkome
druženju. Tu je bilo svega: od osmišljavanja predstave, plesa,
pjevanja, snimanja skečeva pa sve do sportskih natjecanja. To je
ono što je projekt činilo posebno zanimljivim i davalo mu dašak
energije. Djeca su bila posebno vesela i zainteresirana za takav
način rada jer nisu bila izložena tipičnom nastavnom programu i
predavanjima. Odlazak na bazen, igranje golfa i tenisa, nastava u
prirodi te kratki izleti također su bili sastavni dio ljetne
škole. S psihološke strane jako je teško raditi s djecom te
održavati njihovu pažnju i zainteresiranost. Međutim povratna
informacija koju sam svakodnevno dobivala od njih, a to je njihov
napredak i trud te aktivno sudjelovanje u svim aktivnostima,
činila mi je posebno zadovoljstvo raditi s njima.
No, što je sa slobodnim vremenom? Pored svakodnevnih izlazaka i
druženja, tijekom sredine projekta dobili smo pauzu od 10 dana
koju smo iskoristili za putovanja. Tako sam imala priliku uživati
u ljepotama Praga, Krakowa, Varšave, Katowica, Bratislave, Brna,
Beča te još nekih manjih mjesta u okolici Ostrave. Bogata
povijest, kultura, gastronomija, a posebice ljudi su ono što je
činilo svaki grad posebnim na svoj način.
Da su Česi poznate pivopije to sam se i sama uvjerila. Međutim
osim njihovog strastvenog načina ispijanja piva na mene su
ostavile dojam još mnoge zanimljivosti o njima te njihovom načinu
života. Posebno me je zaintrigirala činjenica da prilikom rođenja
djetetu mogu dati samo ime koje su unaprijed odabrali sa službene
liste imena, a ukoliko žele neko drugo moraju tražiti dopuštenje
vlasti. Također prilikom rođenja ne mogu promijeniti izbor.
Prilikom rođenja žene dobivaju očevo prezime, a udajom uzimaju
muževo, a po samome prezimenu je vrlo lako razlikovati ženske od
muških osoba. Razlika je u tome što ženska prezimena dobivaju
najčešće nastavak –ova. Npr. ako se otac ili muž preziva Novak
žena će biti Novakova. Ukoliko žena želi zadržati svoje prezime
prilikom udaje mora za to dobiti službeno dopuštenje.
Iako su Česi na prvi dojam pomalo hladan narod i ne toliko
otvoren prema strancima ipak sam se osjećala kao kod kuće.
Ljubaznosti i međusobnog razumijevanja nije manjkalo, a sličnost
jezika olakšavala je komunikaciju jer određen broj mladih, a
pogotovo starijih nisu dobri poznavatelji engleskoga jezika.
Međutim sve ovo prethodno rečeno ne vrijedi za Prag koji je top
turistička destinacija. Prirodne ljepote te arhitektura uvelike
su me podsjećale na Hrvatsku stoga mjesta kulturalnom šoku
sveukupno nije niti bilo.
No, tu je ipak onaj emotivni šok. Prilagoditi se zajednici
nepoznatih ljudi i dijeliti s njima svakodnevicu je pravi izazov.
Sobu sam dijelila s djevojkom iz Mongolije i SAD-a. Tu su još
bili i volonteri iz Tunisa, Turske, Mexica, Kanade, Mađarske,
Poljske, Austrije i Francuske. Jako različite, jako daleke
kulture bile su mi nadomak ruke tj, njihovi reprezentativni
primjerci kako ih ja od milja zovem. Puno toga sam naučila od
svakoga od njih, a svaka predrasuda i nejasnoća je bila
razriješena. Iako je svaki od nas bio različitog karaktera i
životnog uvjerenja ipak smo u jednoj stvari bili ujedinjeni. Svi
smo dijelili strast za putovanjima, otkrivanju novoga i
otvorenosti prema različitim kulturama i ljudima. Tu nam je jezik
bio isti. Upravo je stoga i bio pravi užitak živjeti i raditi u
multikulturalnom okruženju, barem i na kratko.
U potpunosti sam zadovoljna svojim iskustvom jer sam postigla i
profesionalni i osobni razvoj. Naravno da nije sve savršeno kako
zvuči jer smo ipak udaljeni od obitelji i bliskih osoba te je
prirodno da nam fale i da se osjećamo na trenutke depresivno. No,
i to je bio jedan od mojih ciljeva. Maknuti se iz svoje ˝ugodne
zone˝ i testirati sebe i svoje sposobnosti u nepoznatome
okruženju. I koliko god mi je bilo teško u glavi sam si
neprestano ponavljala ciljeve zbog kojih sam došla. Nije sve u
hedonizmu. Treba iskoristiti svaku priliku koja nam se nudi, a to
su svakako i nova znanja i vještine. Mislim da sam tijekom ove
prakse uspjela spojiti ugodno s korisnim te izaći iz svega kao
zrela osoba, puna iskustava i pozitivne energije koju sam spremna
dijeliti s ostatkom svijeta. Izašla sam kao osoba kojoj su vrata
svoga doma otvorili ljudi iz Tunisa, Mexica, Turske, Austrije,
Sad-a, Poljske, Češke, Fransucke, Kanade i Mađarske. A što je
najvažnije, izašla sam kao osoba motivirana za novu
avanturu.[/blockquote]