Iako vjerojatno svaki budući student prije svog prvog dana na studiju prokopa i istraži sve moguće izvore informacija o fakultetu na kojem će studirati, profesorima, načinu učenja, skriptama, kolegijima i sl., mi vam ipak donosimo par sažetih i bitnih crtica iz studentskog života.
Lijen, ljeniji, student.
Još se nije rodio onaj tko barem jednom u životu nije doživio
trenutak kada je gledanje u zid bilo zanimljivije od učenja.
Nezanimljivo gradivo, težak predmet, opsežni pojmovi,
nerazumljiva terminologija. Sve su to demotivirajuće točke zbog
kojih studenti gube razum i lako odustaju. Bez obzira
hoćete li nešto brže ili sporije savladiti, bitno je ne
izgubiti volju kada stvari krenu nizbrdo.
Zbog velike slobode organiziranja vlastitog vremena studenti se
često ulijene. Stoga je kontinuiranost u radu i učenju bitna
stavka pogotovo za kampanjce. Metode i načini učenja su razni pa
bili kampanjci ili štreberi važno je ne završiti poput pačića iz
stare narodne: “učili su učili od srijede to petka, al’ se
nisu maknuli dalje od početka.”
Radi pa zaradi.
Ako kanite pronaći kakav dobar studentski poslić da bi zaradili
za džeparac ili financijskom injekcijom potpomogli troškovima
vašeg studiranja, onda isto tako trebate znati da predavanja ne
mogu trpjeti zbog posla te katkada i nije u redu tražiti od
profesora da vas pusti s predavanja jer radite. U svakom slučaju
trebate postaviti prioritete jer kratkoročan posao ne bi
trebao biti ispred dugoročnog znanja koje stječete tijekom
studiranja.
Odlučite li se ipak raditi i uz to predano učiti i rješavati
ispite, onda ovaj prethodni odlomak o lijenim studentima
zaboravite, jer vaša komparacija može samo i isključivo biti
organiziran, organiziraniji, ja. Ništa nije nemoguće pa tako ni
raditi i studirati. Novac i iskustvo uvijek dobro dođu, a
dobro se istreniraju i radne navike. Na kraju krajeva u
većini slučajeva onaj tko radi zaradi, a tko uči muku muči.
A tko bi i radio i učio mora znati dobro balansirati
organizacijskim vještinama. Samo naprijed!
Blaženi bili Stuc i Campus.
Svatko tko dijeli savjete mladim studentima sigurno bi vam
napomenuo da bi se redovito trebali baviti nekim sportom ili se
bar što češće kretati, jer uz puno učenja, sjedenja i jeftine
hrane u menzama svatko normalan bi se udebljao. Ako već
niste preveliki zaljubljenici u sportske aktivnosti, a u manjku
ste s vremenom da bi odlazili u teretanu, onda jednostavno
pripazite na unos obroka. Da! Trčanju. Da! Teretani. Da!
Umjerenosti u jelu i piću. No to nije poanta priče.
Na prvi pogled svima nam se učini kako kompletan ručak uz sok i
desert za samo 10 do 15 kn zvuči gotovo nemoguće, na drugi već
idemo po “repete”. Hrana iz menze je ukusna i tete koje kuhaju i
poslužuju ju jako se trude, no to nije razlog da pojedete
dvije porcije Cordon bleua iako ste već siti, jer eto sjedite
blizu sve te silne hrane, mirisi se šire,a vas baš nešto vuče da
s tacnom ponovno stanete u red. Nije zbog toga što ćete
se udebljati. Smučit će vam se.
Ako se pak nalazite na “tamnoj strani” pa su Stuc i Campus
nedostatni za vaš gastronomski izbor, onda znajte da
velikog izbora za izbirljive NEMA! Na moje
pitanje “imate li što drugo za vegeterijance”, užurbana teta iza
pulta u gužvi je odgovorila “želiš li još neku glazbenu želju?!”.
Eto tako, čisto da vam je na umu. Lepeza jela uvijek je
šarolika i prilagođena svima. I onima koji više vole
piletinu i onima koji ne jedu povrće, nađe se tu uvijek ponešto
za svakoga. A oni koji žele “fensi šmensi” trebaju znati da menza
i nije najsretniji odabir za njih.
Skok u idući rok
Mnogi se brucoši u početku, dok im još sva studentska
terminologija nije u potpunosti jasna, pitaju jeli kolokvij
“petominutni”. Nije, ali u neku ruku može se usporediti s
petominutnim ispitima iz osnovne i srednje škole. Isto se pišu
dvije ili tri provjere koje se na kraju zbroje u jednu ocjenu.
Samo što je kolokvij “hard level”. Ponekad se i nema što zbrojiti
(haha), ali sve su to čari studiranja. A rečenica koja gotovo
svim očajnim studentima uvijek ulije dašak nade je: “ima
još rokova!” Zapamtite to!
Društveni (su)život
Veliku ulogu u studentskom životu zauzima društveni život.
Naravno da će uvijek biti brucošijȃda, roštiljȃda, dc partyja,
druženja i zabave. To u vidu imaju svi mladi ljudi, ne samo
studenti. Da bismo mogli funkcionirati, moramo se i
socijalizirati. Ne radi se tu samo o interakciji s prijateljima i
društvom s kojima se dobro slažete. Susretat ćete se s mnogo
ljudi i u nekim slučajevima bit ćete primorani s njima
uspostaviti kontakt, a barem 50% njih neće biti po vašem kroju.
Uz veću slobodu dolazi i veća odgovornost. Zato se pokušajte ne
zamjeriti profesorima kašnjenjem na nastavu ili kasnom
predajom seminara. Također nemojte ni vi biti ti koji zamjeraju
pa se ljutiti na kolege koji vam nisu htjeli reći odgovor na
ispitu, referadu koja baš sad ne radi, knjižnicu koja nema knjigu
koju tražite, profeosra koji vas sruši na usmenom, grupu za
izlaganje u kojoj vam se nitko ne sviđa, tjelesni koji je baš u
tom terminu kada biste vi radije spavali, cimera koji je uzeo
vaše čarape, tramvaj koji je prepun, kišni dan, rano
ustajanje,previše učenja, premalo spavanja. Takvih će situacija
biti i na višim godinama studija pa ne vrijedi biti stalno
namrgođen. Čuvajte svoje zdravlje, trebat će vam!
Lega o’š me potpisat’?
“Ne mogu, proziva nas.” Rečenica koja skida osmijeh s lica svakom
studentu kojem stiže poruka u trenutku kada bi trebao sjediti u
predavaonici, a ispija kavu prekriženih nogu u jednom od osječkih
kafića. Kolegijalnost se cijeni, ali preslikavanje potpisa svog
kolege, plagiranje seminarskih radova, varanje na ispitima i
ostale sumnjivei ilegalne radnje i nisu baš okej. Nitko vas neće
primorati na moral, ali u redu je držati upaljenu malu lapmpicu
savijesti da “snalaženje” tijekom studiranja ne bi prešlo u
problem. Male greške i iskušenja se svakome znaju bar jednom
potkrasti, zato tko prizna pola mu se oprašta!
Learn, eat, sleep, repeat.
Put koji vodi do cilja kojim se postaje akademski obrazovan
građanin nije lak. Kao i svi putovi i on ima svojih krivulja. No
bez obzira kakve putove izabrali, zaključiti se može samo da
velika ustrajnost vodi ka svakom cilju…
…i još nešto.
Društvenost na faksu važna je kao i dobar odnos s kolegama.
Kolegijanost je ključna. Ključ sreće je u vikendu.
Vikend-partyjanja se uvijek oduže do jutra, a po jutru se dan
poznaje. Bez poznavanja gradiva nema dvojke, bez pohađanja
nastave nema potpisa. Potpis zlata vrijedi. Vrijedan je onaj tko
radi. Posla uvijek ima, a tko radi ne boji se gladi. Gladi nikad
nema u menzi. Menza je studentski izvor života. Život je kratak,
ne troši previše živaca na studiranje, jer studiranje je
najljepši period života. (Tako barem kažu)
Magdalena Jelečević/SiB.hr