Patnje mladih brucoša

Iako vjerojatno svaki budući student prije svog prvog dana na studiju prokopa i istraži sve moguće izvore informacija o fakultetu na kojem će studirati, profesorima, načinu učenja, skriptama, kolegijima i sl., mi vam ipak donosimo par sažetih i bitnih crtica iz studentskog života.

Lijen, ljeniji, student.

Još se nije rodio onaj tko barem jednom u životu nije doživio trenutak kada je gledanje u zid bilo zanimljivije od učenja. Nezanimljivo gradivo, težak predmet, opsežni pojmovi, nerazumljiva terminologija. Sve su to demotivirajuće točke zbog kojih studenti gube razum i lako odustaju. Bez obzira hoćete li nešto  brže ili sporije savladiti, bitno je ne izgubiti volju kada stvari krenu nizbrdo.

Zbog velike slobode organiziranja vlastitog vremena studenti se često ulijene. Stoga je kontinuiranost u radu i učenju bitna stavka pogotovo za kampanjce. Metode i načini učenja su razni pa bili kampanjci ili štreberi važno je ne završiti poput pačića iz stare narodne:  “učili su učili od srijede to petka, al’ se nisu maknuli dalje od početka.”



Radi pa zaradi.

Ako kanite pronaći kakav dobar studentski poslić da bi zaradili za džeparac ili financijskom injekcijom potpomogli troškovima vašeg studiranja, onda isto tako trebate znati da predavanja ne mogu trpjeti zbog posla te katkada i nije u redu tražiti od profesora da vas pusti s predavanja jer radite. U svakom slučaju trebate postaviti prioritete jer kratkoročan posao ne bi trebao biti ispred dugoročnog znanja koje stječete tijekom studiranja.

Odlučite li se ipak raditi i uz to predano učiti i rješavati ispite, onda ovaj prethodni odlomak o lijenim studentima zaboravite, jer vaša komparacija može samo i isključivo biti organiziran, organiziraniji, ja. Ništa nije nemoguće pa tako ni raditi i studirati. Novac i iskustvo uvijek dobro dođu, a dobro se istreniraju i radne navike. Na kraju krajeva u većini slučajeva onaj tko radi zaradi, a tko uči muku muči.  A tko bi i radio i učio mora znati dobro balansirati organizacijskim vještinama.  Samo naprijed!

Blaženi bili Stuc i Campus.

Svatko tko dijeli savjete mladim studentima sigurno bi vam napomenuo da bi se redovito trebali baviti nekim sportom ili se bar što češće kretati, jer uz puno učenja, sjedenja i jeftine hrane u menzama svatko normalan bi se udebljao.  Ako već niste preveliki zaljubljenici u sportske aktivnosti, a u manjku ste s vremenom da bi odlazili u teretanu, onda jednostavno pripazite na unos obroka. Da! Trčanju. Da! Teretani. Da! Umjerenosti u jelu i piću. No to nije poanta priče.

Na prvi pogled svima nam se učini kako kompletan ručak uz sok i desert za samo 10 do 15 kn zvuči gotovo nemoguće, na drugi već idemo po “repete”. Hrana iz menze je ukusna i tete koje kuhaju i poslužuju  ju jako se trude, no to nije razlog da pojedete dvije porcije Cordon bleua iako ste već siti, jer eto sjedite blizu sve te silne hrane, mirisi se šire,a vas baš nešto vuče da s tacnom ponovno stanete u red. Nije zbog toga što ćete se udebljati. Smučit će vam se.

Ako se pak nalazite na “tamnoj strani” pa su Stuc i Campus nedostatni za vaš gastronomski izbor, onda znajte da velikog izbora za izbirljive NEMA! Na moje pitanje “imate li što drugo za vegeterijance”, užurbana teta iza pulta u gužvi je odgovorila “želiš li još neku glazbenu želju?!”. Eto tako, čisto da vam je na umu. Lepeza jela uvijek je šarolika i prilagođena svima. I onima koji više vole piletinu i onima koji ne jedu povrće, nađe se tu uvijek ponešto za svakoga. A oni koji žele “fensi šmensi” trebaju znati da menza i nije najsretniji odabir za njih.



Skok u idući rok

Mnogi  se brucoši u početku, dok im još sva studentska terminologija nije u potpunosti jasna, pitaju jeli kolokvij “petominutni”. Nije, ali u neku ruku može se usporediti s petominutnim ispitima iz osnovne i srednje škole. Isto se pišu dvije ili tri provjere koje se na kraju zbroje u jednu ocjenu. Samo što je kolokvij “hard level”. Ponekad se i nema što zbrojiti (haha), ali sve su to čari studiranja. A rečenica koja gotovo svim očajnim studentima uvijek ulije dašak nade je:  “ima još rokova!” Zapamtite to!

Društveni (su)život

Veliku ulogu u studentskom životu zauzima društveni život. Naravno da će uvijek biti brucošijȃda, roštiljȃda, dc partyja, druženja i zabave. To u vidu imaju svi mladi ljudi, ne samo studenti. Da bismo mogli funkcionirati, moramo se i socijalizirati. Ne radi se tu samo o interakciji s prijateljima i društvom s kojima se dobro slažete. Susretat ćete se s mnogo ljudi i u nekim slučajevima bit ćete primorani s njima uspostaviti kontakt, a barem 50% njih neće biti po vašem kroju. Uz veću slobodu dolazi i veća odgovornost. Zato se pokušajte ne zamjeriti profesorima  kašnjenjem na nastavu ili kasnom predajom seminara. Također nemojte ni vi biti ti koji zamjeraju pa se ljutiti na kolege koji vam nisu htjeli reći odgovor na ispitu, referadu koja baš sad ne radi, knjižnicu koja nema knjigu koju tražite, profeosra koji vas sruši na usmenom, grupu za izlaganje u kojoj vam se nitko ne sviđa, tjelesni koji je baš u tom terminu kada biste vi radije spavali, cimera koji je uzeo vaše čarape, tramvaj koji je prepun, kišni dan, rano ustajanje,previše učenja, premalo spavanja. Takvih će situacija biti i na višim godinama studija pa ne vrijedi biti stalno namrgođen. Čuvajte svoje zdravlje, trebat će vam!



Lega o’š me potpisat’?

“Ne mogu, proziva nas.” Rečenica koja skida osmijeh s lica svakom studentu kojem stiže poruka u trenutku kada bi trebao sjediti u predavaonici, a ispija kavu prekriženih nogu u jednom od osječkih kafića. Kolegijalnost se cijeni, ali preslikavanje potpisa svog kolege, plagiranje seminarskih radova, varanje na ispitima i ostale sumnjivei ilegalne radnje i nisu baš okej. Nitko vas neće primorati na moral, ali u redu je držati upaljenu malu lapmpicu savijesti da “snalaženje” tijekom studiranja ne bi prešlo u  problem. Male greške i iskušenja se svakome znaju bar jednom potkrasti, zato tko prizna pola mu se oprašta!

Learn, eat, sleep, repeat.

Put koji vodi do cilja kojim se postaje akademski obrazovan građanin nije lak. Kao i svi putovi i on ima svojih krivulja. No bez obzira kakve putove izabrali, zaključiti se može samo da velika ustrajnost vodi ka svakom cilju…
…i još nešto.

Društvenost na faksu  važna je kao i dobar odnos s kolegama. Kolegijanost je ključna. Ključ sreće je u vikendu. Vikend-partyjanja se uvijek oduže do jutra, a po jutru se dan poznaje. Bez poznavanja gradiva nema dvojke, bez pohađanja nastave nema potpisa. Potpis zlata vrijedi. Vrijedan je onaj tko radi. Posla uvijek ima, a tko radi ne boji se gladi. Gladi nikad nema u menzi. Menza je studentski izvor života. Život je kratak, ne troši previše živaca na studiranje, jer studiranje je najljepši period života. (Tako barem kažu)
 
Magdalena Jelečević/SiB.hr

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@sib.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari