Je li što trulo u glumačkoj umjetnosti?
Ili sam drska ili površna, no odluka je tu: i na malo prostora
mogu se postaviti provokativna pitanja, naravno, samo u dobroj
namjeri! Cilj mi je postaviti pitanje – gdje je danas
glumačka umjetnost? Što se danas podrazumijeva pod pojmom moderna
gluma? Što bi na to pitanje koje, uvjerena sam, kopka svakoga
glumca, odgovorio profesionalni glumac. Ali mene jednako zanima
što bi odgovorio i gledatelj. Pitanje traži dublju analizu
glumačke umjetnosti, barem u nacionalnim kazališnim kućama.
Podrazumijevalo bi se da upravo nacionalne kuće njeguju moderan
glumački način izražavanja.
No je li tako? Spontano se došlo i do drugoga pitanja. A što bi
tek publika odgovorila na postavljeno pitanje? Kakvu glumu
publika danas traži u kazalištu? Glume li naši hrvatski glumci
staromodno ili moderno? Još prije nekoliko godina
konstatiralo se: postoji kriza publike. Tko je krivac? Ljudi ne
idi dovoljno u kazalište. Vjerojatno stoga što ih kazalište
dovoljno ne provocira, nisu zadovoljni. Ne dobiju ono što traže.
Zašto nisu zadovoljni i što oni to traže?
Zašto glumci o glumi malo ili čak nikako ne debatiraju (nema
dovoljno pisanih tragova)? Možda je upravo to razlog
smrtnih muka kazališne glume. Nije kriza glumačkih talenata. Ima
sjajnih glumaca, i mladih i starih! Ali ipak nešto nije u redu.
To osjećaju glumci ali i publika. Nema razloga ne vjerovati
ljudima koji pišu o toj temi (u svjetskim okvirima), ali
valja što prije dođi do odgovora. Kazališta u dovoljnoj
mjeri ne ispunjavaju glumca, ali ni publiku. Zašto glumci bježe u
sapunice, reklame?… Što opet ne znači da su tamo zadovoljni.
Sviđa li se publici kako glumci glume u sapunicama, serijama,
filmovima? Kakva nam gluma treba da bi svi bili ispunjeni,
zadovoljni, sretni? Čovjek treba glumu, to je i povijest
dokazala.
Treba nam kazalište koje će zadovoljiti i glumca i publiku! Ovo
je misao svjetskog teatrologa, uvjerena sam da ju svi podupiremo.
Znači, moraju se potencirati razgovori o glumi i glumcu, ali mora
se konkretno saznati što i o glumi misli publika. Ne bi bilo
dobro da ostanemo bez glumaca, publike… Kazališta!!! Kriza je,
ljudi su siromašni! Tko se danas želi baviti dubokim
glumačkim pitanjima, kad ljude muči materijalno siromaštvo? Ali
postat ćemo uistinu siromašni ako ostanemo bez glumca i
publike jer oni čine kazalište! Siromašan je narod ako nema dobro
kazalište. Svrha je kazališta da nas nahrani, ispuni! Onda
i prazan želudac manje zavija… Moderan čovjek traži modernu
glumu, ako se piše o modernom čovjeku onda treba izdvojiti
prostor i vrijeme i za modernu glumu! Moderno ne znači uvijek
površno. Sami provjerite kakva je situacija u našem kazalištu!
Dođite u kazalište! Glumac treba publiku, a publika glumca,
osobito ako su oboje gladni i u potrazi za istinom!
doc. art. Mira Perić Kraljik, glumica
