Marija Crnobori: “Svaki glumac je
potencijalni režiser već samim svojim životom, postojanjem,
fizičkim i psihičkim prisustvom, talentom i sugestivnošću. Glumac
može povući režisera, a režiser može, opet, tako voditi glumca,
da se ponekad ne zna granica tko više sudjeluje u oblikovanju
lika, i čija je koja ideja. Inteligentan režiser poštuje te
trenutke divnog rada, i inteligentan glumac ne naziva te trenutke
“samorežija”, jer takvi trenuci su zaista idealna suradnja.”
(1981)
Rade Šerbeđija: “Meni se, naime, čini da je
gluma jedna mazohistička potreba čovjeka da otkriva svoje mane…
To je jedna čudna potreba da se prepozna patnja… da otkrijemo
svoje najintimnije stvari, svoje misli skrivene, svoje pokvarene
želje, da priznamo da bismo mogli biti ubojice, da priznamo kako
vodimo ili ne možemo voditi ljubav, da priznamo kako volimo i
kako mrzimo, kako patimo… To je, čini mi se, u kazalištu
najbitniji impuls – potreba bavljenja tom umjetnošću i potreba
gledanja te umjetnosti… Sve okolo što se dešava spada u
karneval.” (1982)
Radko Polič: “Ako uzmem kao predmet
glume život čovjeka, onda mislim da je glumac određivač svijeta.
Gluma pokazuje sadašnjost, ali i predskazuje budućnost. Glumac
određuje svijet i svijest u sebi i oko sebe. Glumac je samo
tijelo koje isijava smisao glume. Kao glumac trudim se da
gledatelju odgovaram na njegova pitanja. Istovremeno sam sebi
postavljam ista pitanja. Pitam se i pitam i stotinu puta se
pitam. Odgovore formuliram igrom. Mislim da ne postoji gluma.
Gluma je laž. Postoji čovjek i postoji istina. Istina je
stvarnost glume.” (1986)
Mustafa Nadarević: “O glumcima se uvijek
govori sa sijaset epiteta i preuveličavanja. Za mene je osnova
glume igrati sa sobom i publikom, da zabavljam sebe i publiku
kroz tragediju i komediju. Želja mi je bila demistificirati taj
glumački fenomen. Po meni, to je jedan normalan svakodnevni rad.
Samo, taj posao traži više trpljenja u privatnom životu.
Zanimljivo je istražiti koliko je glumac na sceni “taj lik” koji
je uzeo da radi, i koliko je on “taj čovjek” koji je tu došao u
kazalište nešto ljudima da pokazuje. Držić mudro kaže meni je
rado činiti ono što mi je mučno činiti.” (1984)
ARS LONGA – VITA BREVIS
(ŽIVOT JE KRATAK – UMJETNOST JE VJEČNA)
izv. prof. art. Mira Perić Kraljik, glumica
