Sandra je moja draga prijateljica. Često sam joj na sceni igrala majku, stoga joj i privatno znam reći "di si ćerce"'? U ovom razgovoru o glumi obraćam joj se s VI uistinu iz poštovanja.
Nakon razgovora ona bježi u nove obaveze… Malo će pričekati naša kavica gdje ćemo “pričati” o svojim ulogama, predstavama, scenskim partnerima, djeci, a dotaknut ćemo sigurno i temu svojih muževa, dobre kozmetike, mode… Razgovori sa Sandrom su duhoviti, srčani, puni optimizma! U ovom razgovoru o glumi Sandra govori toplo, smireno i stručno.
U godinama ste s puno scenskog iskustva. Je li to iskustvo promijenilo Vaša razmišljanja o glumi u odnosu na glumački početak? Što je danas za Vas gluma u odnosu na samoodređenje i društvenu poziciju?
Samoodređenje i društvena pozicija glume bitne su karike u djelovanju društva i pojedinca. Svaki čovjek od rođenja prihvaća određene uloge. djeteta, brata, sestre, učenika, studenta, žene, ljubavnice… Popis je jako dug a uloga je zaista puno. Većina osoba shvaća te svoje uloge vrlo ozbiljno. Svakodnevno stavljaju maske i djeluju na način kako je to “režiser”, tj. društvo zamišlja i time se počinju udaljavati od svoje biti, svoje duše, svoje individualnosti i svoje posebnosti. Uloga profesionalnog glumca u svemu tome je da kazališnim komadima, filmovima, skečevima i dr. pokušaju podsjetiti čovjeka na prave životne vrijednosti, na njegove greške itd. Osim toga, s pravom mogu reći da smo mi glumci jedna vrsta i psihoterapeuta. Lijep je osjećaj izići s predstave na kojoj smo se od srca nasmijali, isplakali, doživjeli razne emocije, progledali…
Kako ste za vrijeme studija doživljavali glumu?
Uvijek sam glumu doživljavala kao lijepu kreativnu igru. To su bili dani i godine u kojima sam svakodnevno otkrivala čari i ljepotu glumačkog zanimanja. A najbolje u svemu tome jest što i nakon 19 godina rada još otkrivam nešto novo, i to nikada nije završen proces.
Koliko je važan scenski partner?
Dobar scenski partner je, naravno, jako važan. Koliko god glumac bio talentiran, snažan i uvjerljiv, ako nema dobrog partnera pokraj sebe, scena ne funkcionira. U svojoj karijeri imala sam mnogo odličnih partnera, ali s nekima nisam dobro funkcionirala i to je, na nažalost, uvijek ispalo loše. Nakon takvih prizora uvijek se osjećam kao da sam radila teški fizički posao, budem umorna i iscrpljena.
Kako doživljavate odnos redatelja i glumca?
Doživljavam ga kao sinergiju, i nikako drugčije. Redatelj i glumac moraju imati povjerenja jedan u drugoga, moraju biti cijepljeni od taštine i egoizma te zajedničkom kreativnošću oživiti riječi koje je pisac napisao.
Kako vidite svoju glumačka budućnost?
Doklekod budem u glumi nalazila nadahnuće i igru, bavit ću se tim poslom. Ako osjetim konstantni napor, težinu i umor zahvalit ću se i otići, ali nadam se da do toga nikada neće doći!
Piše: izv. prof. art. Mira Perić Kraljik