"Ej lega, ideš na koncert, došla dva benda, jedan iz Amerike, jedan iz Britanije, neki mladi dečki, ali dobro praše", -"Hm, pošto upad". -"20". -"Ma daj, to mi je 2 piva, radije ću to popiti, nego da plaćam."
Ovo je bila jedna real life situacija od prije koji tjedan, no
nerijetko sam se susretao i sa situacijama u kojima je odgovor
bio tipa : “Ma neću, ionako će uskoro doći svirati za besplatno”.
I još mnogo takvih. Pa ja postavljam pitanje : Ima li Osijek
koncertnu publiku, i ako je ima, gdje se ona skriva?
Naravno, tu ne mislim na publiku koja je punila šator za narodno
veselje imenom “Jesen uz Osječko”, oliti Dani Piva, kako smo ga
svi voljeli zvati, ili za neke druge manifestacije tipa OLJM,
donedavno besplatni UFO i sl. Tu mislim na onu publiku kojoj nije
problem otići u neki klub, dvorište Vege ili dvoranu na koncert,
platiti ulaz, i za tu plaćenu cijenu dobiti dobru dozu, u slučaju
ove kolumne, kvalitetnog rokenrola, iliti bilo koje, kako je u
medijima vole nazivati, urbane glazbe. Nevjerojatno je da Osijek,
kao 4. grad po veličini u hrvatskoj, ima samo jedan klub u kojem
se održavaju koncerti, a i taj jedva spaja kraj sa krajem. Gdje
je nestala publika?
Neki bi rekli da su razmaženi dugogodišnjim besplatnim
koncertima. Sa tom se konstatacijom apsolutno slažem, no toga
nema već 2 godine. Dani piva su još uvijek narodno veselje, a
budimo realni, napokon je i glazba prikladna za većinu publike
koja je iste dane piva posjećivala i dok su oni bili okićeni rock
zvukom. UFO se plaća, OLJM je nažalost potpuno umro, a drugih
događanja jednostavno više nema. Zašto onda ljudi radije piju na
klupama, ili po stanovima, nego da izađu na neki koncert?
Davno je bila godina 1999. kada je moja malenkost počela izlaziti
svaki vikend vanka. Najčešće odredište bio je OKS, koji je tada
proživljavao svoje lijepe dane, kao pankersko i metal
okupljalište, te su gotovo svaki vikend tamo bile i svirke. Klub
je imao svoju stalnu publiku, te dosta ekipe koja bi ponekada
došla, i sve se činilo tako bajno. Ulaz se uvijek plaćao, no to
nikome nije bilo problem. Čak i oni kojima se nije plaćalo,
prošetali bi 5 minute, te si užicali za upad. I tako i godinama
poslije toga, preko Kluba Mladih na Strossmayerovoj, Nessia,
Stagea, Westa, Barutane, starog Bastiona pa i nekih mjesta gdje
su svirke bile svega par puta, kao što je Mjesni Odbor VBK, Dom
Željezničara, Posh ( Tufna), Vega i sl., te početka starog Mini
Teatra, ovaj današnji problem nije bio toliko izražen. Bilo je i
vremenskih razdoblja kada se nije imalo gdje organizirati, no i
tada kada se uspjelo, publike je bilo. Ljudi su bili sretni kada
se nešto organizira, i cijenili su se bendovi i organizatori, te
se ta priča podržavala. I tu dolazimo do jednog pojma, koji je
tada postojao. Scena! No scenu kao pojam ću obraditi u jednoj od
idućih kolumni, te navesti moje razmišljanje zašto smatram da je
više nema.
Nego, da se vratim na temu. Za sada, za početak neću više previše
filozofirati, nego bih volio da se pokrene neka diskusija, te ću
nastavak svog razmišljanje, te komentare na raspravu iznijeti u
idućoj kolumni. Za ovaj uvod bih volio još cijenjenim čitateljima
postaviti samo par pitanja, u nadi da ćemo doći do kvalitetne
rasprave :
1) Mislite li da je grad Osijek zasićen
svirkama, tj da ljudima više nisu toliko interesantne?
2) Zašto mladi osječki bendovi imaju puno manju
podršku nego prije koju godinu
3) Mislite li da bi otvaranje još jednog kluba
pridonijelo povećanju publike, ili bi se ista publika samo
raspodijelila na dva mjesta
Eto, toliko od mene za početak. Nadam se kvalitetnoj raspravi, te
zahvaljujući tome dobrim materijalima za iduću kolumnu. Pišemo se
😉
By : Mario Katušić
