Dok je 2020. obilježila pandemija koronavirusa, Osijek je slične mjere, kao i ostatak svijeta, imao još 1918. Tada je vladala Španjolska gripa, a brojne su sličnosti s današnjim stanjem u gradu i svijetu
Dok se svi i dalje pokušavamo prilagoditi “novom
normalnom” te su epidemiološke mjere ponovno sve strože,
pronašli smo jedan znanstveni rad koji otkriva
kako je i sam Osijek još prije stotinjak godina već imao izazov s
pandemijom i uvođenjem ograničenja. “Španjolska gripa u Osijeku
1918.” rad je Maje Vonić iz Đakova, a
objavljen u časopisu Scrinia Slavonica 14
(2014).
Španjolska gripa virus je koji je krajem Prvog svjetskog rata
obuhvatio cijeli svijet te zbog svojih razmjera poprimio status
pandemije. Virus se širio u trima
valovima od kojih je najgori i najsmrtonosniji bio
drugi, tzv. jesenski val. Prvi val trajao je
nekoliko mjeseci te bio blaži, dok su se kod drugoga vala
bilježili podaci o preko stotinu mrtvih dnevno u pojedinim
gradovima.
Kako piše Vonić bolest je zbunjivala tadašnje liječnike jer su se
oboljeli javljali s različitim simptomima
(strašne glavobolje, bolovi u tijelu, drhtavica, vrtoglavica,
povraćanje, opći osjećaj iscrpljenosti, bolovi u ušima i puknuće
bubnjića, gnoj u srednjem uhu te krvarenje iz nosa, ušiju ili čak
očiju). Bolest je napadala sve dobne skupine,
neovisno o tomu jesu li bili ranjivi ili prethodno snažni i
zdravi. Čak su se i tada uvodile mjere, kao što je
nošenje maski ili karantena.
U Osijeku se Španjolska gripa javlja
krajem rujna i početkom listopada 1918., a
nestašica lijekova i nedostatak medicinskoga osoblja već su bile
bolne točke toga doba. Pojavom virusa u Osijeku sve su se
škole zatvarale najprije na deset dana. Svi
lokali i trgovine morali su se čistiti dva puta
dnevno i prozračivati, a onima koji bi kršili takve mjere
prijetilo se zatvaranjem. Početak školske godine u Osijeku je
tada odgađan nekoliko puta, a u liječnici su javno upozoravali
kako bi poželjno bilo izbjegavati i željeznicu, jer se u
vlaku vozi veći broj nepoznatih ljudi.
Osječki liječnici izvještavali su i kako se bolest javlja u
lakšem obliku te traje od tri do pet dana ili pak u težem te
dovodi do komplikacija koje mogu trajati tjednima. Prešućivala se
činjenica o visokoj stopi smrtnosti i to svih dobnih skupina
(najviše onih između 18 i 40 godina). Kao simptomi
bolesti navodili su se jak kašalj, promuklost i
groznica.
Preporučivale su se i preventivne mjere. Među
njima bilo je čišćenje i zračenje prostorija
nekoliko puta dnevno, češće pranje ruku kako se
uzročnik bolesti ne bi prenosio do usta i nosa, višestruko
umivanje te izbjegavanje zatvorenih prostorija u kojima se
okuplja mnoštvo ljudi, a u tadašnje vrijeme kao takve navode
kavane i gostionice.
Više zanimljivih crtica iz osječke povijesti pročitajte u našoj
rubrici Skidamo
prašinu.