U drugom dijelu kolumne donosimo vam pregled povijesti osječkih perivoja kralja Tomislava i Petra Krešimira IV. Za razliku od prošlog dijela kolumne, gdje smo govorili o perivojima na koje danas podsjećaju rijetki tragovi, ovoga puta možete pratiti povijest dvaju perivoja koji postoje i danas.
PERIVOJI HRVATSKIH VELIKANA
Kao i u većini europskih gradova i u Osijeku postoji perivojna cjelina koja je obuhvaćena zajedničkim imenom. Tako je povodom obilježavanja 800 godina spomena imena grada Osijeka ta cjelina dobila naziv Perivoji hrvatskih velikana. Perivoji su dobili nazive po velikanima hrvatske povijesti upravo zbog toga da bi se veličala opća kultura naše zemlje i naroda. U tu cjelinu ubrajamo 10 perivoja: Šetalište Petra Preradovića, Perivoj na Trgu Ljudevita Gaja, Perivoj Zrinjevac, Šetalište kardinala Franje Šepera, Perivoj kralja Tomislava, Petra Krešimira IV, kneza Branimira, kralja Držislava, kraljice Katarine Kotromanić – Kosača i Perivoj na Trgu bana Josipa Jelačića.
Perivoj kralja Tomislava
(Officiers garten, Garnisons garten, Spital Garten, Festungs garten, Regiments garten, Regimentski vrt, Pukovnijiski vrt, Pukovnijska bašta, Tomislavljav perivoj, Park kralja Tomislava, Park kulture, Perivoj kralja Tomislava)
Perivoj kralja Tomislava dominira središnjim dijelom grada Osijeka. Danas je to najveći, najstariji i najvrijedniji perivoj u Osijeku. Iako su nešto stariji i veći Gradski i Generalski vrt postojali i prije ovog perivoja, oni su vremenom uništeni ili dokinuti, tako da on svojom florom i veličinom čini zelenu okosnicu u razvoju grada.
Tijekom vremena prostor perivoja mijenjao je svoj izgled, ali i namjenu. Tijekom 17. stoljeća to je bio dio utvrđenog podgrađa i trgovačkog središta turskog Osijeka. Bilo je to močvarno područje s drvenim kućama, a prema kartama iz 18. stoljeća očigledno je da je jedan dio korišten kao voćnjak i povrtnjak. Krajem stoljeća to je područje bilo brisani prostor između tvrđave i ciglane. Tek se u 19. stoljeću, nakon rušenja utvrđenih zidina, može govoriti o pravom perivoju. Smatra se da je kao Pukovnijski vrt (Regimentski) osnovan 1811. godine i to od strane pukovnika Volkmanna. Tihomir Jukić (1996.) ne dijeli to mišljenje, naime on smatra da su u početku postojala tri zasebna vrta, a to su Oficirski, Garnizonski i Bolnički. Jedino je Oficirski vrt sadržavao značajke pravog perivoja, dok su druga dva mogla biti povrtnjaci. Tek sredinom 19. stoljeća ta se tri vrta spajaju u jedan perivoj, čemu u prilog govore i karte iz toga vremena.
Tijekom vremena perivoj je mijenjao svoja nazivlja, što je često bilo uvjetovano promjenom vlasti na ovim prostorima, tako da je do 1925. nosio naziv Pukovnijski. Te godine proslavljena je 1000. godišnjica hrvatskog kraljevstva povodom čega je došlo do promjene imena u Tomislavovo šetalište, a tijekom svečanosti u tu čast postavljen je spomenik i zasađena je lipa kao spomen drvo koja se tu još uvijek nalazi. Za vrijeme druge Jugoslavije, točnije 1946. mijenja ime u Park kulture, a 1992. vraća mu se stari naziv Perivoj kralja Tomislava.
Danas Tomislavov perivoj predstavlja veliku travnatu površinu, možda ne dovoljno dobro iskorištenu. Obilježavaju ga dječje igralište i staze poveznice između Europske avenije i Tvrđe, te na drugu stranu do Drave. Također se ističu drvoredi kestena, lipe i hrasta lužnjaka, te središnji dio sa športskim terenima koji su nakon proširenja u vrijeme Domovinskog rata nepovoljno djelovali na zaštićene nasade božikovine.
Početkom 20. stoljeća slika je bila potpuno drugačija, a između ostalog tamo su bile gostionica, plesna dvorana, kuglana, slastičarnica i točionica sodavode. Godine 1973. Perivoj kralja Tomislava, tadašnji Park kulture, stavljen je pod posebnu zaštitu kao spomenik prirode.
Perivoj kralja Petra Krešimira IV.
Jedini osječki perivoj izgrađen u francuskom stilu i očuvan kao takav do današnjih dana je onaj kralja Petra Krešimira IV. Raskošan je to perivoj, posjećen u svako doba godine, a posebno je lijep u proljeće, kada cijelim parkom dominira ugođaj cvjetnog vrta. S njegove sjeverne strane omeđuju ga bogati drvoredi Europske avenije, južno je ulica kralja Zvonimira, dok je na zapadu omeđen stambenim blokom. Poseban je to dio grada gdje se priroda suptilno uklapa u gradsku jezgru i gdje se na zanimljiv način posredstvom zelenila spaja tradicija vrtnog umijeća i života grada.
U duhu francuskog stila vrtne arhitekture perivoj je podijeljen u tri geometrijska dijela od kojih svaki predstavlja posebni dio unutar cjeline. Ti geometrijski dijelovi razlikuju se rasporedom stazica koje ih omeđuju, ali i vrstama biljaka koje ih krase. Tako razlikujemo crnogorično i bjelogorično drveće, te vijence ružičnjača. Posebno su lijepe cvjetne gredice koje dominiraju perivojem i predstavljaju njegov prepoznatljiv dio.
Krajem 18. i početkom 19. stoljeća ovaj je park bio dijelom Pukovnijskog vrta, da bi nakon njegove parcelizacije on postao samostalan dio pod nazivom Vijećnički trg. Naziv Vijećnički trg nastao je zbog toga što je taj prostor bio predviđen za gradnju velebne gradske vijećnice i kazališta, no to nikada nije realizirano. Godine 1934. mijenja se naziv u Nodilov trg da bi 1937. bio preimenovan u Trg oslobođenja i ujedinjenja. Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske vraća se naziv Nodilov trg koji se zadržava do ponovne promjene vlasti, a od 1946. do 1992. godine naziva se Trg maršala Tita, kada dobiva današnji naziv Park kralja Petra Krešimira IV.
TEKST: Ivona Blatančić i Ana Mikolaš