Sport je u životu građana Osijeka uvijek imao značajnu ulogu, od najranijih vremena pa sve do danas. Tragovi sporta mogu se naći već u rimskoj Mursi, a povijest sporta može se pratiti od 18. stoljeća.
Tragovi sporta mogu se naći već u rimskoj Mursi, a povijest sporta može se pratiti od 18. stoljeća. S obzirom na granično područje i posebne uvjete u kojima se Osijek nalazio krajem 18. stoljeća, ne čudi činjenica da je streljaštvo prvi sport koji ima značajniju ulogu u Osijeku. Za Osječane je sport imao domoljubni (posebice Hrvatski sokol) i natjecateljski karakter, ali najvažniji motiv bavljenja sportom bilo je očuvanje zdravlja i stjecanje kondicije. Tijekom 19. stoljeća u Osijeku se osim streljaštva razvijaju gimnastika, plivanje, biciklizam i veslanje. U 20. stoljeću pojavljuju se novi sportovi poput nogometa, rukometa, udičarstva i boksa. O važnosti sporta u Osijeku svjedoče brojna sportska društva i klubovi što je prikazano u daljnjem tekstu.
O sportskoj povijesti rimske Murse govori podatak o postojanju stadiona na kojem su se održavala natjecanja u pet osnovnih disciplina, u pentatlonu: bijeg, skok, hrvanje, bacanje diska i koplja. Postojanje ovog stadiona ipak je još uvijek samo pretpostavka jer se položaj stadiona ne može odrediti. Može se pretpostaviti da je uz stadion postojao i hipodrom (trkalište za konjske utrke). Nakon propasti Zapadnoga Rimskoga Carstva i dolaskom Avara i Hrvata na ove prostore nestaju svi pisani materijali koji bi ukazivali na bilo kakvu sportsku aktivnost na prostoru srednjovjekovnog grada Osijeka. Razvoj suvremenih oblika tjelesnoga vježbanja, gimnastike i sporta uopće, odvijao se u gradu Osijeku sporo i uz dosta poteškoća. Osnovni razlog nalazio se u političkoj ovisnosti u kojoj se nalazila Hrvatska unutar Habsburške Monarhije. S obzirom na geografski položaj Osijeka i na ulogu koju je imala Slavonija prema Osmanskom Carstvu, velika pozornost posvećivala se tjelesnom odgoju zbog povećanja fizičkih sposobnosti stanovnika.
STRELJAŠTVO
S obzirom na granično područje i posebne uvjete kojima su bili izloženi ovi krajevi posebna pozornost posvećivala se streljaštvu, koje se krajem 18. stoljeća u Osijeku počelo organizirati u obliku društvene organizacije. Krajem 18. stoljeća Tvrđa gubi svoju vojnu važnost u obrani od Osmanlija, ali se u Osijeku i dalje osjeća snažan vojnički duh. Poluvojne prilike u Osijeku nametale su potrebu vježbi gađanja. Najpogodnije mjesto za gađanje, gdje se moglo okupljati građanstvo, bila je velika otvorena streljana u Gradskom vrtu u Novom gradu. (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 26) Građansko streljačko društvo u Osijeku utemeljeno je 1784. godine. Osnivačima se smatraju prvi članovi Paul Fősmayer i Johann Koschier. Prve članove činili su imućnije građanstvo i više činovništvo. Godine 1897. u Osijeku je osnovano novo streljačko društvo pod nazivom Hrvatsko građansko streljačko društvo Zrinski i Frankopan. U društvo su se učlanjivali obrtnici, trgovci i niži građanski sloj. Članovi društva okupljali su se u prostoriji koja se koristila za streljanu u zgradi donjogradskoga Casina radi zabave i vježbi u gađanju. Članovi Hrvatskoga građanskoga društva Zrinski i Frankopan bili su nazočni na svim značajnijim natjecanjima u Gradskome vrtu, a organizirali su 1931. godine Prvo ”kraljevsko” gađanje. Tijekom 1913. godine na osječkoj streljani uvedeno je gađanje na pomičnoga zeca i gađanje na glinene golubove. (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 27) Početkom Prvoga svjetskoga rata u Građansko streljačko društvo u Osijeku učlanjeno je samo pet članova, a tijekom rata društvo prestaje djelovati. Streljana u Gradskome vrtu rabljena je kao staja za konje i skladište za vojsku. Društvo s ponovnim djelovanjem počinje nakon rata, 1919. godine. Uoči proslave 140. obljetnice djelovanja Građanskoga streljačkoga društva u Osijeku Društvo je 21. srpnja 1924. godine promijenilo ime u Građansko streljačko društvo Kralj Aleksandar. Izbijanjem Drugoga svjetskog rata Društvo ne prestaje s djelovanjem, ali za vrijeme NDH mjenja ime u Građansko streljačko društvo Petar Svačić. (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 31)
Početkom 1946. godine Streljačko društvo iz Osijeka djeluje
kao sekcija za streljaštvo pri FD Jedinstvo, a Društvo broji oko
sto članova. Streljaštvo se nastojalo omasoviti te se zbog toga
1948. godine osniva streljačko društvo na teritorijalnoj osnovi.
(Sršan, 1994: 97) Godine 1952. Osječanin Antun Jelić uvršten je u
državnu streljačku reprezentaciju koja je sudjelovala na
Svjetskom streljačkom prvenstvu u Oslu te je u konkurenciji za
naslov ”svjetskog majstora strijelca” osvojio zlatnu medalju.
Iste godine Jelić je u disciplini precizni pištolj nastupio na
Olimpijskim igrama u Helsinkiju. Jelić je prvi osječki i
slavonski sportaš koji je nastupio na Olimpijskim igrama.
(Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 99)
Prvenstvo Europe na streljani Pampas 1985. godine
Godine 1956. održano je prvo Prvenstvo Hrvatske u gađanju zračnom
puškom na kojem je osječka momčad od šest strijelaca osvojila
prvo mjesto. Početkom 1979. godine osnovano je novo Streljačko
društvo ”Osijek 1784”. Streljački savez Općine Osijek 1984.
godine proslavio je jubilej 200. godišnjice svoga postojanja.
Povodom toga u Osijeku su izgrađeni novi streljački objekti na
Pampasu i održano Europsko streljačko prvenstvo 1985. godine
(EPSO ’85). Tom je prilikom Osijek bio domaćin 20. prvenstva
Europe u gađanju malokalibarskim oružjem. Ovo prvenstvo ostalo je
zapamćeno kao najbolje organizirano prvenstvo starog kontinenta,
kao i po mnogobrojnim rekordima. (Sršan, 1994: 98)
90-tih godina svojim uspjesima istaknula se Mirela Skoko koja je
1992. godine sudjelovala na Olimpijskim igrama u Barceloni gdje
je osvojila 4. mjesto u gađanju sportskim pištoljem. Osim uspjeha
na Olimpijskim igrama Mirela Skoko osvojila je brojna odličja na
međunarodnim i državnim natjecanjima. Osim nje, legendama
osječkog streljaštva smatraju se i Jasna Šekarić i Slavko
Bučanović. (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 233)
GIMNASTIKA
Gimnastika je u Osijeku i Hrvatskoj bila prisutna vrlo rano, ali
ne kao organizirano društvo. Takav oblik tjelovježbe provodili su
njemački i austrijski časnici koji su boravili u osječkoj Tvrđi.
Pervo društvo Gombalacah osnovano je 19. kolovoza 1865. godine u
gostionici Danč . To je društvo, uz streljačka društva u Osijeku
i Zagrebu, najstarije društvo u Hrvatskoj. (Povijest sporta grada
Osijeka, 1998: 31) Društvo je steklo popularnost jer je iste
godine održalo veliku gimnastičku svečanost. Od grada Osijeka
dobilo je vježbalište, nabavilo gimnastičke sprave i počelo
priređivati gimnastičke priredbe. Imalo je oko 200 članova. Osim
tjelovježbe, Društvo je osposobljavalo svoje članove i za
vatrogasnu službu. Budući da su vatrogasne potrebe sve više
dolazile u prvi plan, 1872. godine u Gornjem gradu osnovano je
Dobrovoljno gombalačko (gimnastičko) i vatrogasno društvo.
Gombalačko društvo gimnasticiralo je po sustavu njemačkog
turnerstva, ali od 1876. godine sve se više širi sokolski pokret
koji je više odgovarao slavenskom nacionalnom duhu.
”Hrvatski sokol” osnovan je 1896. godine u osječkom Gornjem
gradu po uzoru na česško sokolstvo. Osnovni cilj novoga društva
bio je tjelovježba. Dvorana za vježbe nalazila se u novoj pučkoj
školi . Uz odjel za gombanje osnovan je i ženski odjel, đački
tečaj te odjel za mačevanje. Do 1902. godine u društvu je
vježbalo 2852 gimnastičara i mačevatelja. Do sloma
Austro-Ugarske, osječki je ”Hrvatski sokol” izrastao u drugo po
snazi gimnastičko društvo u Hrvatskoj, ponajviše zahvaljujući
poznatim sportskim entuzijastima i radnicima Ljudevitu Sorliniju
i Ivanu Krsti Dončević. Sorlini je kao vođa osječkog Sokola
i kao odličan gimnastičar popularizirao gimnastiku, uveo
gimnastičke sprave u školske dvorane, te JE zaslužan za širenje
brojnih sportova. (Sršan, 1994: 105)
Aleksej Demjanov na karikama na Olimpijskim igrama u Atlanti
1996. godine
Za vrijeme Prvoga svjetskog rata sva sokolska društva su
raspuštena. Poslije 1918. godine hrvatska sokolska društva
obnavljaju svoj rad, ali su ukinuta već 1919. godine kada se
osniva opće sokolstvo u tadašnjoj državi u sklopu Jugoslavenskog
sokolskog saveza. Ipak, 1921. godine dolazi do rascjepa saveza i
obnavlja se rad pojedinih društava. U Osijeku je taj rascjep
proveden tek 1924. godine kada su opet osnovani Hrvatski sokoli u
Gornjem i Donjem gradu. Godine 1929. novosnovano Sokolsko društvo
počinje s gradnjom vlastitog doma, a to je današnja zgrada
Sokola. Godine 1939. razvijeni gimnastički sport u Osijeku
počinje slabjeti, da bi se ugasio 1941. godine nakon okupacije
Jugoslavije.
Nakon oslobođenja zemlje 1945. godine, sport je ponovno
zaživio. Gimnastičko društvo ”Osijek” osnovano je 21. srpnja
1948. godine. Od toga vremena gimnastičko društvo Osijek postaje
nositelj gimnastike, ne samo u Osijeku nego i u Slavoniji i
Baranji. Prvi značajan rezultat postignut je na prvenstvu u
Beogradu 1952. godine kada je omladinska ekipa Osijeka osvojila
drugo mjesto, a Dragica Koričeć osvaja prvo mjesto. Važno je
spomenuti i 1957. godinu kada je u Osijeku održano prvenstvo na
spravama na kojem je Miroslav Cerar postao prvakom Jugoslavije.
Od osječkih gimnastičara u ovom razdoblju treba spomenuti Dragicu
Koričec, članicu državne reprezentacije koja se natjecala na
svjetskom prvenstvu u Rimu, zatim Alozja Petrovića,
najuspješnijeg natjecatelja uopće koji je nastupao na trima
svjetskim prvenstvima, dvijema olimpijadama i dvama europskim
prvenstvima te dvaput na Mediteranskim igrama. Najveći uspjeh
postigao je na europskom prvenstvu u Luxemburgu kada je u ukupnom
poretku osvojio 13. mjesto. (Sršan, 1994: 109)
Dino Kričkić