Povijest sporta u Osijeku – atletika, plivanje, boks, rukomet, udičarstvo

Nastavljamo priču o povijesti sporta u gradu na Dravi. Nakon streljaštva i gimnastike, veslanja i nogometa, u zadnjem dijelu došao je red i na  atletiku, plivanje, boks, rukomet i udičarstvo.

Nastavljamo priču o povijesti sporta u gradu na Dravi. Nakon streljaštva i gimnastike, veslanja i nogometa, u zadnjem dijelu došao je red i na  atletiku, plivanje, boks, rukomet i udičarstvo.

ATLETIKA

Prve organizirane tragove moderne atletike u Osijeku nalazimo u drugoj polovini 19. stoljeća kod društva Sokol. U početku je atletika bila sport rezerviran za muškarce, ali kasnije se i žene počinju baviti tim sportom. Atletika se njegovala unutar različitih društava i klubova u Osijeku. Tako je u Hrvatskom građanskom športskom klubu, koji je osnovan 1918. godine, među ostalim sportovima bila zastupljena i laka atletika. Atletika je najviše bila zastupljena u sokolskim društvima, a također i kod nogometnih klubova. Prvi atletski klub osnovan je u Osijeku 1927. godine pod nazivom Željezničarski atletski klub Osijek (ŽAK Osijek). Kasnije, godine 1934. iz biciklističkog kluba Tomislav nastaje samostalni atletski klub. U proljeće 1937. godine klub Zrinski masovno organizira kros trčanja u kojima su sudjelovali članovi raznih osječkih sportskih klubova i društava. U jesen iste godine održano je prvo javno organizirano atletsko natjecanje u klasičnim disciplinama: kugla, dalj, vis, koplje, troskok i motka. Osječka atletika prije Drugog svjetskog rata postiže značajan napredak, a njeni predstavnici postaju članovi državne reprezentacije. Godine 1939. Osijek dobiva svog prvog i jedinog prijeratnog prvaka Jugoslavije Miroslava Gala, čiji je rezultat u troskoku iznosio 13,53 m.


Atletičarke AK Slavonija na prvenstvu Hrvatske 1963. godine

Poslije 1945. godine atletika je imala istaknuto mjesto u ”fizičkoj kulturi i sportu” socijalističke Jugoslavije. U to vrijeme propagira se  masovna organizacija atletskog sporta u Osijeku te nastaju dva kluba, Proleter i Metalac. Značajan uspjeh ostvarili su osječki juniori 1955. godine kada osvajaju prvenstvo Hrvatske. Godine 1962. sportski klubovi nogometa, boksa, dizanja utega i atletike ujedinjuju se u SD Slavonija, te od tada i atletski klub nosi novo ime Slavonija. Poslije toga redaju se uspjesi koji su posljedica kvalitetnog rada. Članovi Slavonije postaju prvaci Jugoslavije, obaraju rekorde i sudjeluju na međunarodnim natjecanjima. Spomeniti ćemo neke osječke atletičare koji su postigli međunarodni uspjeh: Zdenka Kolenc-Leskovac u sprintu, Tomo Šuker u kugli te Nevenka Mrinjek u višeboju. Petnjarić i Pavličić bili su prvaci Europe na 400 metara, Šuker je bio prvak Mediteran u kugli, a Osječani su osvojili i 29 naslova prvaka Balkana i 65 naslova prvakinja Jugoslavije. (Sršan, 1994: 99)

PLIVANJE

Organizirano plivanje pojavljuje se u Osijeku tek u 19. stoljeću. Prvo javno kupalište spominje se 1836. godine kada je osnovano Riječno kupališno društvo. U gradu je postojalo još nekoliko kupališta od kojih je najznačajnije kupalište Copacabana na lijevoj obali Drave. Copacabana je izgrađena 1975. godine kao rekreacijski centar s četirima bazenima i plažom na Dravi. Godine 1870. razvilo se prvo plivačko društvo u Donjem gradu. Poslije Prvog svjetskog rata u Osijeku su postojali plivački klubovi Crni plivač, Građanski, Neptun i Olimpija. Godine 1946. osniva se Plivački klub Sloga čiji su članovi trenirali na otvorenoj Dravi kod Zimske luke. Sljedeće godine na prvenstvu Jugoslavije osječki plivači osvajaju prvo mjesto u prsnom plivanju na 200 metara te u leđnom na 50 metara. (Sršan, 1994: 134)

BOKS

Boks se na području Hrvatske razvio početkom 20. stoljeća, a u Osijeku se boksačke sekcije pri klubovima Olimpija i Viktorija osnivaju tijekom 1920. godine. Prvi javni nastup boksačke sekcije održan je u Osijeku 2. veljače 1930. godine na tromeču gradova Beograd, Subotica i Osijek. Iste godine osnovan je i prvi boksački klub Amater. Osječki se boks 60-ih godina nalazio u samom vrtu jugoslavenskog sporta, a osječki boksači 1962. godine postaju prvaci Hrvatske. Od zvučnih imena osječkog boksa treba izdvojiti Marijana Vehauca. Vehauc je prvo bio nogometaš Olimpije i Zmaja od 1922. do 1927. godine, bio je i član Hrvatskog sokola punih pet godina, a kao aktivni boksač nastupa od 1927. do 1939. godine. Član je više boksačkih klubova, ali se najviše zadržao u Osijeku i Beogradu. Godine 1937. bio je i član amaterske reprezentacije Jugoslavije za koju je osvojio srebrnu medalju na natjecanju u Temišvaru. Vehauc je jedan od osnivača Boksačkog kluba Mladost, a nakon završetka boksačke karijere postaje trener. Osim Vehauca značajni osječki boksači bili su i Tomislav Kelava, Ivica Pavić i Vladimir Permuš. (Bušić, 2002: 115)

RUKOMET

Rukomet se u Osijeku počinje igrati tek nakon 1918. godine. Taj je sport uglavnom zastupljen kod žena, iako su ga ponegdje igrali i muškarci. U početku se igrao s 11 igrača. Rukomet je u Osijeku prvo počela igrati židovska ženska omladina, a 1920. godine osnovan je njihov klub Makabi. Godine 1951. osniva se Hrvatska liga rukometa u koju je uključena ženska rukometna sekcija Grafičara, tada jedina osječka ekipa rukometašica. Godine 1956. rukometašice su ostvarile prvi veliki uspjeh izborivši ulazak u Prvu saveznu rukometnu ligu. Godine 1963. ostvaren je do tada najveći rezultat kada su osječke rukometašice osvojile 4. mjesto, a također su sudjelovale i u finalu kupa, gdje su poražene. Iduće godine rukometašice su popravile svoj rezultat i sezonu su završile na trećem mjestu. Najznačajniji uspjeh osječke rukometašice ostvarile su 1966. godine kada su u Kumrovcu osvojile pokal Kupa Jugoslavije. Godine 1968. SD Grafičar mijenja ime u RK Osijek. (Živaković-Kerže, 2004: 21)

UDIČARSTVO

Ribolovne vode zanimljive osječkim udičarima bile su početkom 20. stoljeća u vlasništvu gradske općine, pa je na tim vodama bilo moguće udičarenje samo ako se plati zakupnina. Takvo stanje potaknulo je osječke udičare na osnivanje Udičarskog kluba Štuka 1920. godine. Godine 1923. osniva se Osječki ribolovni športski klub (ORŠK) koji je brojio 165 članova. Nakon Drugog svjetskog rada ORŠK je brojio 1524 člana te je bio najmasovnija sportska organizacija u Osijeku, a osječki ribolovci u tom razdoblju postižu značajne rezultate na brojnim natjecanjima. (Zobundžija, 1973: 43)



Dino Kričkić


 

Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@sib.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari