Noć. Bombe. Krv. Strah. Eksplozije. Tresak. Zemlja jauče. Ljudi u šoku. Rat je. Bjesomučan. Težak...
Ovim riječima naslovnica Glasa Slavonije, objavljenog 14.
rujna 1991. godine, opisuje “crni petak
13.”, odnosno 13. rujna 1991. godine. Dan kada se
dogodilo vjerojatno najteže razaranje Osijeka, ne samo u
Domovinskom ratu, već i u njegovoj povijesti, a čija se 20.
godišnjica obilježava baš danas.
Toga stravičnoga dana na Nepokoreni grad i njegove građane, već
dobrano izmučene i izranjavane mučkim razaranjima srpskih
agresora, sručile su se tisuće projektila
ispaljenih iz minobacača, višecijevnih raketnih bacača, haubica,
topova i tenkova, i to sa sve tri strane s koje je Osijek bio
opkoljen. Ružnih slika dobro se sjeća i Ivan
Šoltić, ratni zapovjednik 1. bojne 106. brigade.
“Osijek je te jeseni stalno bio granatiran, ali taj dan bio
je posebno strašan. ‘Gruvalo’ je i udaralo sa svih strana, dan i
noć. Smirilo se tek idućeg dana. Gađali su nas s istoka, juga i
sjevera, ali i iz tzv. Bijele vojarne, zasigurno jer su čuli da
je planiramo zauzeti. Ništa im nije pomoglo, uspjeli smo u tome
za nekoliko dana. No, toga dana puno je ljudi stradalo. Ja sam
taj dan proveo u obilasku svojih postrojbi“, prisjeća se
Ivan Šoltić, danas umirovljeni brigadir HV-a.
Granatiranje je neprestano trajalo više od trideset
sati, dakle protegnulo se i na subotu, 14. rujna. U
neprijateljskom divljanju stradali su mnogi važni civilni
objekti. Velike štete zadobili su spomenici kulture u Europskoj
aveniji, poput Galerije likovnih umjetnosti, Očni odjel osječke
bolnice, Privredna komora (danas Hrvatska gospodarska komora)…
Pogođen su i zgrada Hrvatske televizije i radija, zatim
spomenički kompleks Tvrđe, a uništene su i mnoge stambene zgrade.
U osječku bolnicu toga “krvavog vikenda” primljeno je više od
130 ranjenika i četvero mrtvih.
“U ovom kontekstu danas glupo izgledaju izjave o nekakvim
topničkim dnevnicima… Mora se naglasiti da je Osijek doslovce
bio na prvoj liniji obrane i, uz Vukovar i Vinkovce, pretrpio
najžešća razaranja. Osim toga, bez Branimira
Glavaša, koji je ljude poveo za sobom, bilo bi teško
obraniti Osijek. To se danas zaboravlja“, zaključio je
Šoltić.
[blockquote]“Ožiljci” na Galeriji
Vlastimir Kusik, ravnatelj Galerije likovnih umjetnosti Osijek,
koji je u vrijeme Domovinskog rata bio viši kustos, prisjeća se
toga užasnoga dana. “Toga smo dana stolar i ja bili sami u
zgradi, vrlo dobro ga se sjećam. Granate su nam srušile polovinu
krova, a dva tenkovska projektila pogodila su sjeverozapadni rub,
čiji ‘ožiljci’ su i danas vidljivi. Svi prozori bili su
razbijeni. Srećom, užasna šteta brzo je i dobro sanirana. Kasnije
je Općinsko tužiteljstvo napravilo očevid i uzelo brojne ostatke
granata s jasnim potpisom ‘pošiljatelja’. Od tada do kraja rata
pogodila nas je još jedna slična katastrofa tijekom zime, kada su
uništeni radijatori pa smo bili poplavljeni. Galerija, ali bez
većine djelatnika, preselila je u podrum i odradila svoj ‘ratni
program’, ističe Kusik.[/blockquote]
Pogledajte:
Osijek u Domovinskom ratu (VIDEO)
Tomislav LEVAK (Glas Slavonije)
