Prije 102 godine, na današnji dan, potonuo je tada najluksuzniji i najmoćniji parobrod - Titanic. Predstavljao je najbolje od tadašnje tehnologije i znanosti te je bio velika nada svakome tko je tih dana htio preći na drugu stranu "Velike bare".
No, od te nesreće rijeđe se spominje činjenica da je jedan brod pridonio tome da se brodolom ne pretvori u konačnu katastrofu.
Carpathia je bio putnički prekooceanski parobrod koji se 15. travnja našao u blizini potonuća Titanica je u četiri ujutro pronašao 17 čamaca prepunih putnika koji su se uspjeli spasiti. Brod je putovao iz New Yorka prema Rijeci, a četvrtina posade na brodu bilaje hrvatskog podrijetla.
Među putnicima Carpathije bila je i osječka učiteljica,
Marija Bratowski koja se odlučila na ovako veliki put
bez obzira što su je kod kuće čekali suprug u dvoje mlae djece.
Marija je vodila dnevnik koji sadrži detaljne zapise o spašavanju
brodolomaca te o atmosferi na brodu sve do ponovnog ulaska u
njujoršku luku.
“Nigdje smijeha, ni veselog lica, tako mora biti čovjeku pri
duši kad prođe bojište. Tuga i jauk, suze i uzdisaji, svagdje
živo groblje”.
Ljudi su bili očajni, izgubili su svoje majke, očeve, supružnike,
djecu, sve se činilo kao prava noćna mora, ali sada su bili na
sigurnom. Učiteljica je svoju postelju ustupila bolesnoj Evi
Heart koja je bila jedna od najpoznatijih putnica potonulog
Titanica, te je sve do svoje smrti 1996. godine prepričavala taj
povjesni brodolom. Marijin dnevnik otkrio je javnosti njezin
unuk, Branimir Bratowski, točno 100 godina nakon velike
tragedije.
Osim, Marije Bratowski, na Carpathiji je bio i Osječanin Wiesner, konobar, koji je za svoju požrtvovnost, kao i svi članovi posade dobio spomen medalju.
Literatura:
Zlata Živaković Kerže, Svaštice iz starog Osijeka, Hrvatski
institut za povijest, Osijek, 2001., 137.str.
Jutarnji.hr
Tekst: Vlatka Tikas