Osim što je, prije nešto manje od dvije godine, osvojio Brončani cvijet Europe, prestižnu nagradu koja se dodjeljuje najuređenijim i najčišćim gradovima Europe, Osijek za svoje parkove i perivoje ima priznanje samih Osječana, ali i mnogih turista. Slavonsko središte vrvi zelenilom i cvijećem, čime se rijetki gradovi mogu pohvaliti.
U 18. stoljeću uz slavonske dvorce građeni su veliki perivoji
engleskog tipa, a Osijek se, nezaostajući ni danas, isticao
lijepim i raskošnim zelenim površinama. 1710. godine grad je
dobio svoj prvi javni park kojega su uredile vojne vlasti,
prvotno na Vinskom trgu, a kasnije na Glavnom trgu u Tvrđi.
1750. godine nastaje Gradski vrt kojem je
površina bila 42 484 m², veličine približne današnjem Perivoju
kralja Tomislava, a nalazio se na mjestu današnjeg osječkog
nogometnog stadiona nazvanog po njemu. Vrt je bio izgrađen u
stilu francuske vrtne arhitekture, neki kažu da je bio
imitacija bečkog Schönbrunna, što ne čudi jer je
pridošlo njemačko stanovništvo, koje je grad naseljavalo posebno
u 18. stoljeću, nastojalo stvoirti urbanističku kopiju Beča. Od
tih dana, Osijek “vuče” naziv ‘mali Beč’.
Gradski vrt ubraja se među prve javne perivoje u svijetu i bio je
vrlo važno društveno, kulturno i gospodarsko okupljalište. Iako
je ostalo vrlo malo zapisa, o vrtu najviše saznajemo iz
razglednica i fotografija. Na žalost, ne znaju se imena
projektanata ni vrtlara. Tih godina Osijek je brojao 10 000
stanovnika koji su do Gradskog vrta dolazili konjskim tramvajem,
kočijom, biciklom, a kasnije i automobilom.
Na ulazu u vrt nalazila se velika klasicistička
zgrada, tada najveća plesna dvorana u Osijeku, gradska
bolnica, glazbeni paviljon, streljana i veliki staklenik.
Prekrasni secesijski zdenac koji se danas nalazi uz osječku
promenadu, vrtu je 1903. godine poklonio grof Pavle
Pejačević Virovitički. Čak postoji igra riječima vezana
uz taj događaj jer se nagađa da se vrtu “tepalo” ‘Schönbrunn’
upravo zbog tog zdenca – schön Brunn, na njemačkom jeziku znači
‘lijepi zdenac’. Spominju se i zanimljiva arhitektonska
riješenja: divlji kesteni poredani u cik-cak kako bi izgledali da
iu u beskonačnost, duge šetnice omeđene šišanim grabom tzv
‘šenbrunski zid’. Tako i ne čudi što su se u
Gradskom vrtu održavale vrtne priredbe, cvijetni korzo, pokladne
priredbe te šahovske zabave. 1889. godine ondje je održana
gospodarska izložba, a 1890. godine iz vrta je, prvi puta u
Osijeku poletio balon na topli zrak.
Prethodno spomenuti glazbeni paviljon bio je dio bujnog zelenila,
a drvored iza njega vodio u je drugi dio vrta. Pedesetih godina
dvadesetog stoljeća prenesen je u tadašnji Park kulture (Perivoj
kralja Tomislava), ali je sredinom stoljeća potpuno uništen.
Vrijeme je pokazalo da je ta odluka da se paviljon prenese bila
kriva, što je doprinijelo njegovu uništenju, a danas nam o tome
svjedoče samo poneki zapisi i fotografije.
Perivojem Gradski vrt su dominirali cvjetnjaci različitih
geometrijskih oblika, obrubljeni živicom od šimšira, drvoredi
divljih kestena, graba, javora, jablana, lipe, posebno je lijepa
bila aleja ruža. Za bilje se brinuo jedan vrtlar, a nazivan je
perivojnik, dok su na red i dobro ponašanje građana brinuli
redari.
Treba svakako i spomenuti kako je Osijek 28. kolovoza 1809.
upravo u velikoj zgradi perivoja Gradski vrt proglašen
slobodnim kraljevskim gradom.
Dva svjetska rata pridonijela su uništavanju, a 1950.
godine Gradski vrt i službeno je izbrisan s osječke
mape. Tadašnja vlast smatrala je takav perivoj
buržujskim i zastarjelim. Ono što se tada cijenilo bio je fizički
rad koji je bio u svakoj suprotnosti s uživanjem i šetnjama koje
je perivoj nudio. Htio se uništiti taj duh prošlih vremena koji
se smatrao dekadentnim, a bilo je moguće samo ulaganje u
budućnost. Športski objekti i stambene zgrade smatrane su
simbolom napretka. Posljedice rata i sve to rezultiralo je
sravnjivanjem Gradskog vrta i uništenjem velikog dijela
tradicije, načina života i identiteta grada.
Trentuno je u tijeku obnova Paviljona Gradski
vrt, jedinog preživjelog dijela parka. Kad se završi
Paviljon bi trebao imati plesnu dvoranu, kavanu, kuhinju,
skladište, sanitarne čvorove, klupski prostor, foaje s
garderobom, te izložbeni prostor.
Izvor: Gucunski, D., Osječki perivoji i drvoredi, Osijek,
2002.
Tekst: Vlatka Tikas