Šećući svoga ljubimca ili bolju polovicu, dok uživate koračajući promenadom uz Dravu, zastanete u neki od mnogobrojnih parkova koji krase Osijek, uvijek možete naletjeti na neko poznato lice jer Osijek je dovoljno malen, a njegova su lica prijateljska i topla. Ipak, dovoljno je velik kako biste uspješno izbjegli sva ta lica ukoliko odlučite uživati u samoći istražujući neki novi kutak.
Osjećaj otuđenosti u gradskoj vrevi nije karakteristika našega
grada. Ne trči se ovdje bezglavo za novcem i karijerom. Silom
prilika ili ne, jednako je važno u miru popiti kavicu, čemu
svjedoči i brojnost kafića kako u centru grada, uz Dravu, u
baroknoj jezgri Tvrđi, tako i u svakom pojedinom kvartu za nešto
intimniju atmosferu.
Govore da je Osijek uspavani grad. To mogu govoriti samo oni koji
ne prođu često gradskom tržnicom prijepodne, ne znaju kakvog je
okusa kuhano vino u adventskoj Tvrđi, nepoznat im je miris ljetne kiše u
skate parku, nisu još čuli zvuk Osječke muzejske glazbene srijede
niti su vidjeli Suze svetog Lovre uz zvukove jazza kod
secesijskog zdenca.
Ti isti zasigurno nisu primjetili ni buđenje kulturne scene koja
svaki tjedan donosi neke nove izložbe, javne rasprave, predstave,
filmove, promocije knjiga, koncerte, slušaonice… Bez
zavaravanja, stanje nije idealno. Na mnoga se pitanja čekaju
rješenja (samo je jedno od njih pitanje prostora za djelovanje
nezavisnih organizacija kulture) no, bilo bi nekorektno reći kako
sadržaja nedostaje. Volje, češće, da. Oni koji “viču” kako ničega
nema, najčešće su oni isti koji svojim prisustvom niti podržavaju
razne manifestacije niti se trude aktivirati kako bi se nešto
pokrenulo. Na sreću, u gradu je još uvijek dovoljno mladih (što
duhom, što tijelom) i entuzijastičnih ljudi, koji se bore za
osječku scenu i suprotstavljaju zlim jezicima. Kulturni
potencijal Osijeka dokazuje i ulazak u drugi krug natjecanja za
europsku prijestolnicu kulture 2020.
Ima se Osijek pravo dičiti i sportskim uspjesima svojih građana,
poznatim umjetnicima i znanstvenicima koje je iznjedrio, svojim
velikim Sveučilištem, kulturnim institucijama, uređenom prirodom,
čistoćom ulica, urbanim festivalima kao i ostalim
manifestacijama, što sve zajedno čini da njegov glas odjekuje
snažnije.
Ekonomski i gospodarski, uspoređujući ga s drugim većim gradovima
u Hrvatskoj, Osijek je, nažalost, i dalje zadnja rupa na sviralu.
Mladih je sve manje, samo se u irskom Dublinu nalazi preko 1000
lega i legica, a komentar većine je najčešće isti, voljeli bi
živjeti u Osijeku kada bi si mogli priuštiti pristojan život. O
tom se fenomenu već mnogo pisalo pa ovim putem nećemo ponovno
pretresati rečeno, već se nadati kako postotak nezaposlenosti
uskoro neće opadati isključivo proporcionalno s brojem iseljenih
građana.
Na današnji dan, davne 1786. godine, u jednistvenu gradsku općinu
ujedinile su se tri dotada zasebne gradske cjeline, Donji grad,
Tvrđava i Gornji grad, što danas obilježavamo kao Dan grada. Uz
prigodni program ili u vlastitiom aranžmanu,
budite i Vi dio osječkog slavlja, okrenite se pozitivnim mislima
i razlozima zbog kojih ste zahvalni i zbog kojih volite svoj
Osijek.
Najdraži grade, sretan ti rođendan!
Kristina Birovljević/SiB.hr