Unatoč danas gotovo uvriježenom stavu društva o mladima kao inertnima, pasivnima i nespremnima za ono što mnogi vole nazivati "pravi život", još uvijek postoje neke od svijetlih točaka našeg društva.
To su studenti koji osim brojnih, zahtjevnih i vremenski gotovo “neograničenih” fakultetskih obaveza nastoje zadovoljiti svoju avanturističku, proaktivnu, osobnost upuštajući se u jednu od pustolovina svojih života. Upravo se ona najčešće realizira u obliku volontiranja, čime je djelomično smanjen financijski trošak, nimalo zanemariv za budžet prosječnog studenta, a zagarantirano je pregršt zabave, rada, poznanstava te razvoja vlastitih znanja i vještina. Sve je više i onih za koje cilj nije napraviti samo korak preko kućnog praga, već doživjeti internacionalno iskustvo rada sa strancima različitih profila i interesa.
Jedna je od takvih i Marija Erkapić, studentica Ekonomskog
fakulteta u Osijeku, koja je svoj djelić međunarodnog iskustva
prakse, uz pomoć studentske udruge AIESEC, odlučila pronaći u
Rusiji. Putnica “ruskoga voza” tako se uputila u “Veneciju
sjevera”, točnije u Sankt Petersburg, tražeći, kako kaže, mjesto
koje bi odgovaralo njezinim željama, mjesto o kojemu uistinu ne
zna mnogo, a koje želi upoznati, mjesto koje je dovoljno blizu, a
istovremeno dovoljno daleko.Projekt na kojemu je radila zajedno s
još 30-ak studenata iz različitih zemalja svijeta nosio je naziv
“Open yourself”, a osmišljen je na način da tinejdžere u dobi od
13 do 18 godina upozna s danas vrlo aktualnim temama vezanim uz
samorazvoj pojedinca. Projekt se provodio u grupama od po tri
studenta u školama i to na teme kulturalne raznolikosti,
liderstva, samosvijesti, tolerancije i sl. Smještena, suprotno
svojim početnim “predrasudama”, u barokno uređeni stan
četveročlane obitelji koja ju je ugodno i srdačno ugostila te
iznenadila svojim prilično dobrim engleskim bez ruskog naglaska,
Marija je mogla započeti svoje iskustvo i prepustiti se čarima
prelijepoga grada. Također, valja istaknuti kako je bilo i
nebrojeno situacija “snađi se rukama i nogama, kako znaš i
umiješ” no to su sitnice koje iskustvo čine bogatijim. Nadalje,
prepričava Marija, nekoliko si je puta pokušavala dokazati kako
ondje nije turistički, već “poslom” te je trgovine, barem u
početku, promatrala iz pristojne udaljenosti. Dugi niz godina bez
pristupa zapadnoj kulturi rezultirao je velikim brojem
primamljivih kopija zapadnjačkih lanaca s brojnim natpisima na
ruskoj ćirilici – naime, Rusi, generalno gledajući, slabo pričaju
engleski.
Jedan od ne toliko neobičnih, ali slatkih kulturalnih šokova,
bila je spoznaja o palačinkama kao jednima od tradicionalnih jela
Sankt Petersburga, bilo one slatke ili slane te pristupačnih
cijena od jednog eura i manje. Osim fine papice, vrijeme se ni u
kojem slučaju nije koristilo na bezvezarije, stoga je treći
najveći muzej u svijetu – Hermitage, bio i više nego vrijedan
posjeta. Naime, studentima je ondje ulaz u potpunosti besplatan,
a Marija je još uvijek pod dojmom crvenoga tepiha u predvorju,
oslikanog stropa i pozlaćenih ornamenata. Na temelju svoga
iskustva Marija se osvrnula i na upoznatost Rusa s divnom nam
Hrvatskom. Naime, naišla je na nepoznavanje njezina geografskog
položaja, ali i na priličnu nezainteresiranost da se trenutno
stanje “neznanja” zamijeni pokojom korisnom informacijom.
Naposljetku, kaže kako je jedan od fenomena koji dolaze s
praksom, izuzev slučajnog razmišljanja na engleskom, kojemu je
svakodnevno izložena, i potpuni gubitak pojma o vremenu, danima,
datumima i zbivanjima u svijetu. ” Ako ništa drugo, uistinu
živimo ovdje od danas do sutra i zbog toga – work hard and party
harder”, zaključuje studentica Ekonomskog fakulteta kojoj je ovo
iskustvo promijenilo život i navelo ju na razmišljanje o odlasku
na još jednu AIESEC-ovu praksu.
Danijel Čižek također se odlučio na taj veliki korak odlaska u
stranu zemlju na nekoliko mjeseci nakon što je diplomirao na
Elektrotehničkom fakultetu. Danas, dva tjedna nakon povratka s
prakse, kaže kako mu ni u jednom trenutku nije bio žao što se
prijavio za praksu. Na AIESEC-ovu praksu odlučio se još prije
dvije godine, no obveze na fakultetu sprječavale su ga u
pronalasku idealne prakse i u odlasku na istu. Upisavši završnu
godinu diplomskog studija, odlučio je da je ovo prava
godina za novo iskustvo i pustolovinu. Nakon nekoliko mjeseci
traženja “prave” prakse i prijave na nekoliko volonterskih i
stručnih praksi, dobio je potvrdni odgovor iz Poljske, gdje je
mogao raditi u struci i dobivati plaću, te Slovačke, gdje je
pronašao volontersku praksu. Poljsku je odabrao zato što mu je
njihova ponuda vremenski više odgovarala, a i grad u koji je išao
je puno veći.
Po dolasku u prekrasni poljski grad Szczecin shvatio je da nije pogriješio. Prvi dan na poslu dobio je “buddy-ja” koji mu je pomagao da se snađe i bolje upozna s poslom koji će raditi, ali i gradom. Ono što ga je najviše dojmilo bio je ured i radna atmosfera. “Prvo što sam primijetio na poslu bili su bilijar, Play Station 3 i pikado, a kolege su me odmah prihvatili i objasnili dosta stvari o načinu poslovanja firme”, kaže Danijel. Budući je Squiz multinacionalna kompanija s uredima po cijelom svijetu, službeni jezik je engleski i bez problema je mogao komunicirati s bilo kime. “Ono što se događalo od mog dolaska u Poljsku pa do danas ne može se dočarati u nekoliko rečenica, ali zamislite osjećaj kada skačete ispred pozornice na koncertu Prodigyja zajedno s još 700 000 ljudi na jednom od najvećih open-air festivala u Europi, kada u samo 6 tjedana toliko dobro upoznate nekoliko ljudi s kojima ćete ostati prijatelji do kraja života i kada steknete iskustvo koje vrijedi više od svih 5 godina fakulteta” oduševljeno prepričava Danijel. Na kraju zaključuje kako je i njemu ova praksa na koju je otišao preko AIESEC-a nakon samog članstva i rada u organizaciji, nešto što će mu zauvijek ostati u prekrasnom sjećanju, a što mu je već sada omogućilo veliko napredovanje u poslovnom smislu i budućoj karijeri.
TEKST: AIESEC Osijek
